Uredništvo

Uredništvo

URL web stranice: http://gornjivakuf-x.com E-pošta: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.

Dana 25. decembra 2010. (subota) nakon klanjanja podne-namaza u učionici džamije Mehmed bega Stočanina održana je izborna skupština u kojoj se birao Izvršni odbor MIZ Gornji Vakuf za period 2010-2014. godina.

Izbornom skupštinom predsjedavao je predsjednik izborne komisije Ešref Garib, te članovi komisije Šečunović Ulfeta i Karaosmanović Ajka.

Na samom početku predsjednik MIZ Gornji Vakuf (2006-2010. godina) Ibrahim Kasumović je poselamio prisutne i čestitao im na izboru u Skupštinu Medžlisa. On je otvorio izbornu skupštinu, te predao riječ predsjedniku izborne komisije Ešrefu Garibu koji je na početku pročitao imena članova skupštine koji su izabrani na proteklim izborima. On je naglasio da po izbornom zakonu IZ BiH na listi za izvršni odbor mora biti dupli broj kandidata od broja članova izvršnog odbora.

Pošto Izvršni odbor MIZ Gornji Vakuf broji deset članova, na kandidacionoj listi je potrebno minimalno dvadeset kandidata. Ove godine se otišlo dalje pa je u Muftijstvu ovjerena lista od 37 kandidata za Izvršni odbor. U Izvršni odbor ulaze četiri člana sa područja Centra, Gornje mahale, Vrsa, Bistrice, Odvoda i Batuše, zatim dva člana iz Privora, dva člana iz donjeg kraja općine, te dva člana predstavnici imama. Nakon što je predsjednik komisije pročitao kandidate za Izvršni odbor, izraženo je negodovanje prisutnih na imena kandidata. Bilo je prigovora zašto su na listu stavljeni ljudi koji nisu članovi skupštine, zatim se prigovorilo zbog čega nema kandidata iz Pridvoraca i iz Bojske. Predsjednik komisije je odgovorio da je kandidaciona lista ovjerena u Muftijstvu te da se ona ne može mijenjati.

Nakon toga se pristupilo glasanju za Izvršni odbor. Nakon obavljenog glasanje utvrđeno je da u kutiji ima 47 listića, a da se na listu članova skupštine koji imaju pravo glasanja potpisalo 42 glasača. Kasnije je utvrđeno da se pojedini članovi skupštine nisu potpisali da su glasali.

Članovi Izvršnog odbora MIZ Gornji Vakuf za period 2010-2014. su:

1.            Kurbegović Enes
2.            Ljubunčić Omer
3.            Ljubunčić Bajro
4.            Musa Mustafa
5.            Milanović Šećo
6.            Šošić Ilijas
7.            Šehić Edhem
8.            Crnica Zijad
9.            Glamočak ef. Ibrahim
10.          Abdibegović ef. Ismet

Sljedeća protokolarna dužnost novoizabranih članova Izvršnog odbora MIZ Gornji Vakuf je izbor predsjednika Izvršnog odbora MIZ Gornji Vakuf za period od 4 godine. Predsjednik će biti jedan od članova Izvršnog odbora.

{joomplucat:77 limit=8|columns=4|ordering=random}

Više fotografija pogledajte u našoj GALERIJI FOTOGRAFIJA.

petak, 24 Decembar 2010 18:25

Sretan Božić

Svim posjetiocima web portala gornjivakuf-x.com katoličke vjeroispovijesti iz Gornjeg Vakufa – Uskoplja ali i cijelog svijeta želimo sretan i veseo Božić.

U nastavku vam prenosimo božićnu čestitku nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića:

Draga braćo svećenici! Dragi redovnici i redovnice! Draga braćo i sestre! Upućujem Vam za Božić već dvadeseti put svoju poruku. Ove godine je u duhu pastoralnog programa Memorija za solidarnost, s naglaskom na solidarnost.

Na temeljno pitanje je li postojanje stvar besmisla ili razuma, kršćanin odgovara da je misterij, tajna Stvoriteljeve ljubavi prema stvorenju, čovjeku, pozvanom biti i ostvariti se kao slika Božja (usp. Post 1,26-27). Čovjek naime nadilazi svoju 'zemljanost' po duhu koji ga neprestano potiče da traži i teži za Onim tko je gore (usp. Kol 3,1-2), jer samo u Njemu može spoznati samoga sebe (usp. GS 22), živjeti, raditi i biti (usp. Dj 17,28). Susret čovjeka sa utjelovljenim Sinom Božjim izvor je neizmjerne radosti koju i ovog Božića, kao Nadbiskup vrhbosanski, želim podijeliti sa svakim članom ove mjesne Crkve, razmišljajući o temi solidarnosti na temelju riječi iz prologa Ivanovog evanđelja, koje glase: 'I Riječ tijelom postade i nastani se među nama' (1,14).

'I Riječ tijelom postade'. Ove jednostavne riječi dovoljno su snažne da objave misterij, milost, radost i poruku Božića kao stvarnoga događaja koji kršćanina i svakog čovjeka dobre volje nužno upućuje na drugoga. Zapravo, ljepota i snaga Božića izražena je u neizmjerivoj bliskosti Riječi i 'tijela'. Riječ, koja 'bijaše u Boga' i 'bijaše Bog' i po kojoj 'sve postade' (Iv 1,1-2) po vječnoj namisli Božjoj utjelovi se, postade čovjekom i uze na se sve što je vlastito ljudskom biću, osim grijeha. Riječ i "tijelo", za mnoge tek dvije različite stvarnosti, Bog je zauvijek zbližio po svojoj neizmjernoj ljubavi. Božić je, stoga, blagdan u kojemu Bog na jasan i stvaran način progovara čovjeku o svojoj bliskosti i solidarnosti.

Na pitanje koji je smisao Božje solidarnosti prema čovjeku izraženoj u tajni Utjelovljenja, odgovor nalazimo u Vjerovanju: 'Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa". Pod spasenjem se obično podrazumijeva oslobođenje od grijeha i pomirenje s Bogom. To je posvema točno, jer 'On se pojavi da odnese naše grijehe' (1 Iv 3,5). Međutim prvotni je smisao spasenja sudjelovanje čovjeka u Božjem životu: 'Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po njemu' (1 Iv 4,9). Bog je postao čovjekom da bi čovjek mogao postati dijete Božje, kao što izričito tvrdi Ivan u prologu: 'A onima koji ga primiše, podade moć da postanu djeca Božja' (Iv 1,12). U tom smislu, cilj je Božje solidarnosti učiniti čovjeka stalnim i radosnim sudionikom na vječnim dobrima, kojima je početak i kraj u Bogu.

Božić je stoga još jedna potvrda dobrostivosti i čovjekoljublja našega Boga (usp. Tit 3,4), u kojoj čovjek nema nikakve zasluge ili prava. Najsvetija je noć naime bila obasjana tek slavom Božje dobrote, blagosti, milosrđa i milosti. U silnom strahu koji ga je obuzeo (usp. Lk 2,9), čovjek nije uspio iščitati u Novorođencu povijenom u jaslama (usp. Lk 2,12) prvotnu poruku Božje ljubavi i solidarnosti, koja glasi: po Utjelovljenju svoga Sina, Bog, kako pred čovjekom tako i pred anđelima i silnom nebeskom vojskom (usp. Lk 2,13), očituje svoju spremnost trpjeti i umrijeti za nas. Upravo zato, Božić je događaj koji u liku Malog Djeteta naviješta Božje poniženje (usp. Fil 2,6-8) ali ujedno i ispunjenje obećanja o konačnoj pobjedi ljubavi u jedinstvenoj žrtvi križa. Istinska radost Božića pripada stoga onima koji ovaj blagdan dožive u poniznosti srca i u otvorenosti prema drugima.

«I nastani se među nama» (Iv 1,14). Utjelovanje je za mnoge još uvijek nešto isključivo vezano za dan i datum - 25. prosinca, što je, nažalost, razlog da mnogi prožive božićne blagdane prepuštajući se osobnim i ovozemaljski 'užitcima'. Suprotno tome, za svetog Ivana evanđelistu, utjelovljenje je trajni događaj, jer Bog se svakodnevno nastanjuje među nama. To pak znači da kršćanin mora iščekivati i doživjeti Božić u potpunoj otvorenosti prema Bogu i drugima. Ta je otvorenost ujedno i temelj našega poslanja, koje ujedinjuje naše radosno navještanje i neumorno djelovanje. To je ona prava i istinska evanđeoska solidarnost, koja znači biti svima sve (usp. 1 Kor 9,22) ne iz samilosti nego iz čvrstog uvjerenja da i iz našega biti među drugima, iako malenog poput zrna, može izrasti nešto bolje i ljepše za svakog čovjeka dobre volje kao i za sve koji i ovog Božića uspiju u nama prepoznati znak Božje ljubavi.

Neka stoga naša božićna solidarnost bude, prije svega, izraz naše iskrene i čvrste odluke da se nastanimo u srcima naših bližnjih, obiteljske, župske i nadbiskupijske zajednice, čineći djelotvornom zapovijed onoga koji se u nama nastanio kao Riječ, to jest: 'Kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge' (Iv 13,34).

Imajući u vidu vrijeme u kojemu živimo, smatram potrebnim pozvati vas, prije svega, na solidarnost prema čovječanstvu. Iako bilježi znatan rast i napredak, istinska vrijednost čovječanstva su bili i ostaju kršćani i osobe koje su u trenutcima njegove nemoći i u mnogovrsnim nemirima znali ukazati na Boga, koji ga hrabri da nastavi sa izgradnjom boljega i pravednijega svijeta. Nadalje, ne posustajte u solidarnosti prema Crkvi, koja je često progonjena, uskraćuju joj se osnovna prava i sloboda, dok nastoji biti u službi svakog čovjeka, omogućujući mu osobni susret s Bogom. Isto tako, potičem vas na solidarnost prema našoj Nadbiskupiji, kako bi mogla nastaviti svoje poslanje na dobrobit svih svojih vjernika i ljudi dobre volje. Konačno, gledajući u Dijete Isusa položenog u štalici, želim vas pozvati i ohrabriti u solidarnosti prema našim bližnjima, osobito onima najmanjima, koje pritišće bilo kakva fizička patnja ili moralna bijeda. Neka po djelima naše solidarnosti i oni osjete da kršćanstvo ne postavlja granice nego proširuje obzorja i poziva na radost, kao i da u svijetu ima beskrajno više dobra nego zla.

U ovim teškim i neizvjesnim vremenima, svaki govor o solidarnosti može zvučati obeshrabrujuće, daleko od stvarnosti i očekivanja. Ipak, svaka solidarnost, osobito ona evanđeoska i kršćanska, krije u sebi jedno prelijepo iznenađenje. Što više živimo solidarnost među ljudima, to se više očituje naše dostojanstvo djece Božje, dok drugi jasno vide koliko je djelotvorno naše krštenje po kojemu smo suobličeni Kristu. Stoga solidarnost nije bilo kakav čin. Ona je prvenstveno kontemplacija Božjeg djela ljubavi prema nama, jer tko je solidaran s drugim, nužno otkriva Boga u svom životu: Boga koji mu se daruje u Djetetu Isusu, kao i Boga koji želi biti prepoznat i voljen u drugome (usp. 1 Iv 4,20-21).

Neka Božić i božićni blagdani budu dani radosnog slavljenja Božjeg utjelovljenja, kao i dani naše potpune solidarnosti s čovjekom, slikom Božjom.

Sretan Božić i na dobro vam došlo sveto Isusovo porođenje! U novoj 2011. godini neka vas prati svaki božji blagoslov!

razbojnik

Sinoć je oko 22 i 45 sati nepoznata osoba izvršila razbojničko djelo, krađe poslovnice kladionice Bet Live u Vrbaskoj ulici u Gornjem Vakufu.

Naime, nepoznata osoba sa čarapom na glavi ušla je u objekt i pod prijetnjom od radnice kladionice iznudila za sada nepoznat iznos novca iz kase.

Srećom nije bilo povrijeđenih niti stradalih u ovom razbojničkom činu. O ovom događaju obavješteno je Kantonalno tužilaštvo, a policija radi na identifikaciji i pronalasku izvršioca razbojništva.

Disco club „HS“ Gornji Vakuf već tradicionalno oragnizuje doček Nove godine. Ako želite provesti noć za pamćenje onda smo mi pravi izbor.  Do sada najduži  i najluđi doček Nove godine poklanja vam disco club „HS“.

Specijalno u „najluđoj“ noći u godini zabavljat će vas Emelin Fetić te, DJ Kuna i DJ Abraham. Dozvolite da vas nosi vesela muzika, koja će vas potpuno izbaciti iz takta i ubaciti u ritam, a onda možete biti sigurni da će zabava trajati duže od svih novogodišnjih zabava u gradu!

Ulaznice po cijeni od samo 5 KM već su u prodaji u disco clubu „HS“. Za svega 5 KM imate obezbjeđeno mjesto za najluđu zabavu, konzumaciju prvog pića besplatno i suhu mezu. S toga molimo sve naše goste da sačuvaju ulaznice, kako bi mogli dobiti besplatno piće i mezu. Broj ulaznica je ograničen, zato požurite na vrijeme po svoju ulaznicu.

Cijena pića ostaje kao i ostalima noćima u disco clubu HS, najpovoljnije u gradu.

Za vašu sigurnost u ovoj noći pobrinut će se pojačano obezbjeđenje našeg diso cluba.

Dođite da zajedno uplovimo u Novu godinu, godinu nade i prosperiteta za sve nas. Sretnu i uspješnu nadolazeću 2011. godinu želi vam osoblje vašeg disco cluba „HS“.

(PLAĆENI ČLANAK)

srijeda, 22 Decembar 2010 20:15

Dočekajte Novu godinu u disco clubu „AM“

Još uvijek ne znate gdje će te za Novu godinu? Mi imamo rješenje za vas. Disco club „AM“ Voljevac organizuje nezaboravan doček Nove godine, uz muziku uživo, dobro društvo i još bolje piće.

Sigurno nećete pogriješiti ako u Novu godinu odlučite zakoračiti zabavom u disco clubu „AM“ Voljevac.

Za vašu odličnu zabavu pobrinut će se Intro band sa muzikom uživo do ranih jutarnjih sati. Pored toga da sve prođe besprijekorno pobrinut će se naše osoblje. Za naše goste spremamo mnogo iznenađenja u „najluđoj noći“.

Ulaz za najveću zabavu u ovoj godini je SLOBODAN.

Dodatne informacije i rezervacije možete dobiti na kontakt broj 061 910 055.

Sretnu i uspješnu Novu 2011. godinu želi vam osoblje disco cluba „AM“ Voljevac.

(PLAĆENI ČLANAK)

U prepunoj sali Centra za obrazovanje i kulturu Gornji Vakuf - Uskoplje večeras je održan božićni koncert „Mir i radost Božića“. Organizator ovog koncerta su bili „Župa Uznesenja Marijina“ Gornji Vakuf - Uskoplje i „HKD Napredak“ Gornji Vakuf - Uskoplje.

Koncert su otvorili članovi Crkvenog dječjeg hora Igrokazom. Nakon njih redom su nastupali: Hor Marije Propetog Petković Uskoplje, Žarko Luketina, Vokalni ansambl „Napredak“, Ženska pjevačka grupa „Glorija“, Eva Pilić i dječji hor „Zvončići“, Crkveni hor župe Humac – Skopaljska Gračanica, Frama Uskoplje, Tamburaški sastav HKD Napredak i HKD Napredak.

Posebno oduševljenje mnogobrojne publike izazvala je jedanaestogodišnja Eva Pilić izvedbom božićne pjesme „Tiha noć“.

Na kraju jednoipolsatnog programa organizatori su uručili zahvalnice svim učesnicima programa, sponzorima i partnerima. Između ostalih zahvalnice su dobili Općina Gornji Vakuf – Uskoplje i JU Centar za obrazovanje i kulturu Gornji Vakuf – Uskoplje.

{joomplucat:76 limit=8|columns=4|ordering=random}

Više fotografija pogledajte u našoj GALERIJI FOTOGRAFIJA.

U noći sa ponedjeljka na utorak oskrnavljen je mezar u haremu džamije Mehmed bega Stočanina u Gornjem Vakufu.

Naime, patrola policijske stanice Gornji Vakuf-Uskoplje je negdje oko četiri sata primijetila nepoznatu osobu kako otkopava jedan mezar u haremu džamije. Međutim, ta nepoznata osoba je nakon što je primijetila policiju odmah počela da bježi između kuća koje se nalaze u blizini džamije.

Policija PS Gornji Vakuf-Uskoplje je odmah preduzela mjere osiguranja mjesta na kome je mezar oskrnavljen. Zahvaljujući patroli PS Gornji Vakuf-Uskoplje nepoznati počinilac nije uspio otkopati mezar. Mezar je otkopan samo površinski oko 40 centimetara.

Policijska istraga je u toku.

ponedjeljak, 20 Decembar 2010 15:12

Muamer el Gadafi u Gornjem Vakufu

Predsjednik Libije pukovnik Muamer el Gadafi je davne 1973. godine posjetio Jugoslaviju i predsjednika Tita. Tom prilikom je predsjednik Džamahirije Libije Muamer el Gadafi u društvu Džemala Bijedića predsjednika Vlade SFRJ posjetio i naš grad Gornji Vakuf. U naš grad su došli helikopterom. Njih dvojica su tada posjetili i novo izgrađenu džamiju Mehmed bega Stočanina.

Želja nam je da fotografiju koja je zabilježena prilikom posjete našem gradu podijelimo sa vama dragi čitaoci našeg portala.

Fotografiju je napravio fotograf rahmetli Halid Hadžiabdić, a dobivena je od Samira Mahmutovića iz njegovog privatnog albuma.  Muamer el Gadafi na ovoj fotografiji se nalazi u haremu džamije Mehmed bega Stočanina u Gornjem Vakufu.

Ovom prilikom želimo da se zahvalimo Samiru Mahmutoviću i Irfanu Ljubunčiću na ustupljenoj fotografiji.

muamer el gadafi

Portal gornjivakuf-x.com vam s ponosom donosi tekst prof. dr. Džemaludina Latića, jednog od najvećih živih pisaca Bosne i Hercegovine, rodom iz Pridvoraca, Gornji Vakuf.

Iz prebogate biografije našeg Džemaludina, izdvajamo da je završio Fakultet islamskih nauka i  Filozofski fakultet u Sarajevu. Magistrirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Doktorirao je na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu 1999. godine na temu „Stil Kur'anskog izraza“.

Zbog islamskih aktivnosti proveo je u zatvoru tri godine od 1983. do 1986. godine. Bio je zamjenik glavnog urednika u novinama „Preporod“, a pokrenuo je  bio glavni urednik u listovima „Muslimanski glas“ i „Ljiljan“. Član je Društva pisaca Bosne i Hercegovine i Svjetskog društva muslimanskih pisaca sa sjedištem u Rijadu.

Uvaženi profesor Latić  je ekskluzivno za gornjivakuf-x.com napisao tekst o Muhamedu Hadžijahiću, još jednom velikom  čovjeku i historičaru iz Gornjeg Vakufa.

Dr. MUHAMMED HADŽIJAHIĆ: TEORETIČAR BOŠNJAČKOG NACIONALNOG IDENTITETA

Piše: Džemaludin Latić

U ovim teškim godinama, kada se vodi – i, ako Bog da, uspješno završava – politička, diplomatska i intelektualna bitka za državu Bosnu i Hercegovinu i afirmaciju bošnjačkog naroda - nakon što je Armija Republike Bosne i Hercegovine vojno odbranila tu istu državu tokom agresije na nju i genocidnog rata vođenog protiv bošnjačkog naroda u periodu  od 1992. do 1995. godine - svaki bi građanin ove napaćene zemlje, a posebno svaki Gornjevakufljanin, trebao da se sa pijetetom prisjeti jednog od najzaslužnijih boraca za afirmaciju i ove države i ovog naroda. Riječ je o dr. Muhammedu Hadžijahiću (1918.-1986.), vodećem teoretičaru bošnjačkog nacionalnog identiteta u modernoj historiji, porijeklom iz Gornjeg Vakufa, i jednom od najpoznatijih historičara zemlje Bosne, posebno njezinog srednjovjekovlja.

Da najprije iznesem neka svoja sjećanja na dr. Hadžijahića. Upoznali smo se na najgornjem spratu Vijećnice, u kancelariji hafiza Mahmuta Traljića, koji je tada radio kao bibliotekar gore, u Vijećnici. Ja sam već bio pročitao nekoliko radova dr. Hadžijahića i jednu knjigu koju je on napisao zajedno sa profesorom Nijazom Šukrićem i hafizom Traljićem, pod naslovom „Islam i Muslimani u Bosni i Hercegovini“. Ustvari, glavninu ove knjige napisao je dr. Hadžijahić. Bila je obavezna literatura na predmetu Islamske kulture i civilizacije na Fakultetu islamskih nauka, koga je predavao dr. Šukrić. Također se sjećam da su dežurni ideolozi Komunističke partije u Oslobođenju napali tu knjigu i njezine autore, ali im oni nisu odgovarali. Navodno je i ta knjiga bila „panislamska“ i navodno je zanemarila  „doprinos“ Komunističke partije /Saveza komunista u „rješavanju ukupnog nacionalnog, pa i muslimanskog pitanja u Jugoslaviji.“ Godinama kasnije, kada budem uvučen u „rješavanje nacionalnog pitanja“ naroda kome pripadam, saznat ću pravi razlog komunističkih napada na dr. Hadžijahića (i ostale teoretičare bošnjačkog nacionalnog pitanja: dr. Rizvića, dr. Purivatru, dr. Suljevića, dr. Filipovića i dr.). Naime, svi su oni u svojim radovima i knjigama uporno pisali „bosanski Muslimani“ umjesto samo „Muslimani“ (kako je propisivala Partija) kada su govorili o našem narodu, Bošnjacima, a dr. Hadžijahić je „provokativno“ navodio citate iz izvora u kojima se naš narod nazivao svojim historijskim imenom: Bošnjaci. („Jer kad kažemo „bosanski Musliman“, - objašnjavao je  profesor Muhsin Rizvić –„mi time odredimo naše tlo, jezik i sudbinu, mi time poručimo i prijateljima i dušmanima da mi imamo svoju korjeniku, sve konstituente jedne nacije, a kad nas nazovu Muslimanima u nacionalnom smislu, oni time ne odrede ni naše tlo, ni našu povijest, ni naš jezik.“ „Zbilja, Profesore, koji je naš jezik?“ upitao sam ga jedne prilike pred Filozofskim fakultetom, nasamu. „Hm...? Svaki čovjek usisa jezik svoje majke. Je li ti ikad majka rekla da govoriš ili pišeš srpsko-hrvatskim?“ odgovorio mi je, uzdigao svoju istaknutu francusku kapu i bržam-bolje se udaljio.)  „Baš mi je drago što sam Vas sreo,“ rekao sam iznenađeno pozdravljajući se sa dr. Hadžijahićem, autorom oko koga je tih godina u sarajevskim muslimanskim krugovima kružila fama da je akademik koji ide na džumu, da nije član Komunističke partije, da svoje knjige objavljuje na šapirografu na Fakultetu političkih nauka, da je prijatelj sa Fejzi-babom Hadžibajrićem,  da je potajni disident, itd.).“Čuo sam za Vas,“ uzvratio je dr. Hadžijahić. „Vi ste naš pjesnik?“ „Pišem poeziju, ali nisam samo pjesnik, i ne želim samo to biti.“ „Neka, neka...“, požurio je, a onda se obratio Hafizu:“Vidiš, Hafiz-efendi,mi, bosanski Muslimani, smo nekako stidljivi, neambiciozni, brate, ne držimo puno do sebe, nekako nas tako naučilo..., a ova naša omladina nije takva! I neka nije!“ Obojica su se smješkali, ispijali kahvu iz findžana, Hafiz je dr. Hadžijahića pokretima ruku zaustavljao da ostane „još koju minutu“, a on je žurio – i uvijek je žurio – kao da je na iglama. „Doktore Hadžijahiću, kad sam već dobio priliku, ako dozvolite, htio bih da Vam kažem, jer Vi istražujete našu povijest, ja sam rođen u selu koje ima dva greblja, jedno muslimansko, a jedno „grčko“, puno mašeta, kako ih mi zovemo, gotovo kao stolačka Radimlja, ali za njega niko ne zna, pa kad biste Vi...“ „A odakle ste Vi, pjesniče?“ „Ja sam iz jednog sela kod Gornjeg Vakufa...“ „Koje je to selo?“ „Pridvorci.“ “Ma nemoj?!...Dragi moj pjesniče, ja ne samo da sam bio u Vašem selu, nego sam i napisao rad o tom vašem greblju...Koliki si ti bio kad se otvarala džamija Mehmed-bega Stočanina u Vakufu?“  „Pa i dr. Hadžijahić ti je iz Gornjeg Vakufa,“ umiješa se smjerni i dobri hafiz Traljić, uvijek sa nasmiješenom čehrom. „Jašta sam,“ potvrdi dr. Hadžijahić.

(Ja ću kasnije, ljubaznošću Abdullaha Topčića, doći do spomenutog rada, koji se zove „Uloga džamije Mehmed-bega Stočanina u formiranju Gornjeg Vakufa „, a koga je dr. Hadžijahić objavio one godine, dakle – 1971., kada je bilo otvorenje džamije u Gornjem Vakufu. Taj bi članak trebalo postaviti na ovaj portal da ga svi naši ljudi pročitaju.)

U idućim razgovorima, dok sam tražio temu za svoj magistarski rad, dr. Hadžijahić mi je predlagao da obradim Olesnickog, ruskog orijentalistu koji je mnogo učinio za našu Bosnu, pogotovo u oblasti  medijevalistike ...Sve je to bilo u godinama između 1981. i 1983., kada sam uhapšen i odveden u zatvor. Kada sam se vratio iz zatvora, dr. Hadžijahić je već bio preselio na Ahiret. Dok je bio u bolesti, svjestan da umire, na Grbavici je primao svoje najbolje ahbabe i halaljivao se s njima. Među njima je bio i prof. dr. Muhammed Nezirović Hamo, koji mi je ispričao svoj posljednji razgovor sa dr. Hadžijahićem, o čemu pišem u svojim memoarima, a što ću ovdje izostaviti.

Hadžijahići su u Sarajevo doselili prije tri stotine godina. Oni vode porijeklo od znamenitog našeg pjesnika i vjerskog učenjaka hadži Mustafe Bošnjaka, koji će uzeti svoj mahlas (pjesnički pseudonim) Muhlisi, što znači iskreni. On je obavljao dužnost  kadije u više mjesta: Duvnu, Imotskoj Bekiji, Foči,a zatim u Sarajevu. Osim po svojim literarnim radovima, Muhlisi je poznat po svome učešću u Boju pod Banjom Lukom koji se zbio 4. augusta 1737., kada je bosanska vojska pod komandom Ali-paše Hekimoglua, tadašnjeg bosanskog namjesnika, potukla mnogobrojniju i vojnotehnički jaču austrijsku vojku, čiji je car Karlo VI prethodno Bošnjacima zaprijetio da će ih uništiti na području Bosanskog pašaluka ukoliko se ne pokrste. Tom prilikom Muhlisi je napisao svoju poznatu odu na tri jezika: arapskom, perzijskom i turskom, jezicima „istočne renesanse“, kulturnog procesa koji je pandan (zapadnjačkoj) renesansi Hrvata (koji su tada pisali na latinskom i italijanskom) i Srba (koji su pisali na ruskom i crkvenoslavenskom). Godine 1748. Muhlisi je obavio hadž, o čemu je ostavio svoje literarno svjedočanstvo pod naslovom Putopis na hadž. Muhlisi, koga je spomenuti namjesnik Hekimoglu neobično cijenio, pred kraj života bio je postavljen da službuje u Mostaru kako bi u tom dijelu Bosanskog pašaluka uspostavio red i sigurnost, ali je, nakon prvih znakova pobolijevanja, odlučio da se vrati u Gornji Vakuf, gdje je i preselio na Ahiret. Ovaj naš pjesnik je imao dva sina:Idrisa i Jahju. Od Idrisa porijeklo vodi bugojanska familija Muhlisija, a od Jahje, koji se poslije očeve smrti preselio u Sarajevo, porijeklo vodi ulemanska porodica Hadžijahića. Najpoznatiji alim iz ove porodice najprije je bio  hadži hafiz Muhammed Emin, poznati opozicionar novoj, austro-ugarskoj vlasti i protivnik iseljavanja našeg naroda u Tursku poslije 1878. god. Umro je 1891. god. Od njegovih sinova najpoznatiji bijaše Džemaludin, poznati sarajevski hafiz, imam Careve džamije i muderris u Gazi Husrev-begovoj medresi. On je umro 1955. god., dok je bio na hadžu. Ukopan je na Mini, a jedan od njegovih sinova je Muhammed.

Evo najvažnijih Hadžijahićevih (uglavnom posthumno objavljenih) knjiga i radova:

-„Od tradicije do identiteta – geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana“ (Zagreb, 1990.),

-„Islam i Muslimani u Bosni i Hercegovini“ (Sarajevo, 1991.),

-„Porijeklo bosanskih Muslimana“ (Sarajevo, 1990.),

- „Posebnost Bosne i Hercegovine i stradanja Muslimana“ (Sarajevo, 1991.),

-„Povijest Bosne u IX i X stoljeću“ (Sarajevo, 2004.).

Evo naučnih oblasti kojima se naročito bavio dr. Hadžijahić:

-alhamijado književnost, kojom se bavio od svoga prvog objavljenog rada 1934. do 1978., kada je objavio svoj posljednji rad iz ove oblasti;

- bosanskohercegovačko 18. i 19. stoljeće, posebno bosanske bune;

-pravni položaj gradova u Osmanskom carstvu, o čemu je napisao i odbranio  svoju doktorsku disertaciju;

- „Crkva bosanska“ i pitanje islamizacije u Bosni;

- hamzevije i hamzevijski pokret;

-rani srednji vijek u Bosni (9. i 10. st.);

-bibliografski prilozi;

- „bosanski islam“ (pitanje vjerskog i kulturnog sinkretizma u Bosni, kultovi, kultna mjesta, badže- žene derviši, ustanove...

Od njegovih radova valja naročito spomenuti „Posebnost Bosne i Hercegovine i stradanja Muslimana“ koga je napisao u prvim godinama Drugog svjetskog rata i, kao tajni saradnik NOP-a, tajnim kanalima, pod pseudonimom „Spectator“, poslao predstavnicima vlada SAD, V. Britanije i SSSR-a. U tome radu on je pred diplomatskom javnošću razgolitio četnički pokret Draže Mihajlovića i njegove zločine genocida nad našim narodom. Zajedno sa akademicima Avdom Sućeskom i Enverom Redžićem, te prof. dr. Mustafom Imamovićem i prof. dr. Atifom Purivatrom, na Petom kongresu historičara Jugoslavije održanom početkom septembra 1969. , kao jedan od prestavnika iz Republike Bosne i Hercegovine, učestvovao je u raspravi o etničkim i nacionalnim procesima na jugoslavenskom tlu od dolaska Slavena do najnovijeg vremena.  Tu se po prvi put u Jugoslaviji naučno postavilo nacionalno pitanje bošnjačkog naroda. Bio je to uvod u priznavanje ovog naroda pod zasebnim imenom Muslimani (u nacionalnom smislu).

Ukupna Hadžijahićeva bibliografija iznosi preko 400 naslova, objavljenih pod njegovim punim imenom ili prezimenom te pod pseudonimima Muhlisizade, A. Kopčić i Muhamed Džemaludinović.

nedjelja, 19 Decembar 2010 14:49

FOTO: Djeca uživaju u ljepotama zime

Zima je u brdsko – planinskim krajevima Bosne uvijek bila velika radost za svu djecu, zbog ogromne količine snijega. Kao po nekom genetskom određenju naša djeca uvijek više vole zime nego ljeta. Nadahnuće koje im daje „bijeli pokrivač“ je nevjerovatno.

Svake zime djeca u svojim ulicama se takmiče ko će napraviti ljepšeg Snješka bijelića. To je onaj čikica od snijega, sa nekim maštovitim nosom, uglavnom od mrkve, nekim ogromnim očima, jajastom glavom i velikim stomakom.

Djeca iz gornjevakufskog naselja Boljkovac su ovog vikenda napravili Snješka bijelića, visokog gotovo 2 metra. Naravno, da bi napravili snješka te veličine trebala im je i pomoć odraslih. Tako su se i njihovi roditelji vratili u dane svoga djetinjstva, kada su bezbrižno uživali u snježnima idilama svoga kraja.

Ekipa portala gornjivakuf-x.com je zabilježila rad djece Boljkovca. Pozivamo najmlađe iz svih naselja općine Gornji Vakuf da prave snješka, da to fotografišu i pošalju na e-mail uredništva gornjivakuf-x.com portala. Pokažimo da zimska čarolija nije umrla u našem gradu.

{joomplucat:75 limit=8|columns=4|ordering=random}

Please publish modules in offcanvas position.