Bingo

Ko kaže da je danas lako biti ustaša?

Ko kaže da je danas lako biti ustaša?

Kuda dalje, oka ti Gospinog? Evo ga tabla Uskoplje-Gornji Vakuf. Divno! Famozno! Mlad- ustaša sa svojim tastatura bojovnicima i sajber ratnicima, isturenog pivsko-grafitaškog odjeljenja izlijeće i kreće u akciju.

Piše: Dragan Bursać za Interview.ba

Ko kaže da je danas lako biti ustaša?

Niko, osim par onih zadrtih titoističkih ljevičara, koji stalno jadikuju, pa tako u svojim jadikovkama drobe i seru, kako je eto došlo vrijeme da ustaše i četnici drže legalne ideološke tokove, dok su partizani, u šumi. I bukvalno i figurativno.

Istina je da su se ustaše i četnici uz pomoć volje naordne, činodejstovanja političkog i živog fašizma u potpunosti rehabilitovali, ali opet nije lako.

Ketogena Kolinda i 39 sa dva

Evo, u nedjelju je prosječan mlad-ustaša morao biti na tri mjesta najmanje u isto vrijeme.

Prvo je slušao Kolindu Grabar Kitarović kako u svom predizbornom englesko-hrvatskom spiču na kninskoj tvrđavi priča da bi najradije u domovinskom ratu puškom išla na mrskog agresora, ali jebi ga obaveze... I tu na plus 39 sa dva mladom-ustaši krv već koagulira, beonjače mijenjaju mjesto zjenica, i dođe mu onako odmah da zakolje nešto nehrvatsko, jal' kokoš, ovcu, svinju, nije bitno, ali frka je i nužda je. Poslije Kolinde na keto dijeti i njenog mesno-krvavo-huškačkog govora, najbolje je klati. A opet, krvi nema, samo hladno rujno vino. Dobro, više je mlako «Ožujsko» pivo, ali služi svrsi-alkoholnom utaživanju muke ustaške.

Čavoglave na Rivi

I kuda dalje, kako zatomiti napaljenost koju je Kolinda izazvala u praznini na kojoj je trebao biti frontalni kortekst mlad-ustaše? Nema druge, nego za Split, bajo moj, jer tamo Marko Perković na Rivi drži koncert. Nisu Čavoglave, nema gluhog glamočkog, ali standard, jebi ga. A na Rivi, ljudi...hm..pa zavisi koga pitate. Tako smo čuli od 10 do 80- hiljada mlad-ustaša i svih onih koji se tako osjećaju. Rastegljivo je to u desecima tisuća, ali predizborna je kampanja, pa brojevi trpe. Kako god, mlad-ustaša falusoidno nabrijan iz Knina, obreo se međ' svojima na Rivi.

Kakva noć, red budilica, red koračnica, red zadomsprenih, red Čavoglava, pa opet iznova. Ojha! Do pred zoru, dok je bilo rujnog, pardon mlakog Ožujskog. I još je mlad- ustaša preživo sabotažu u vidu nestanka električne enregije, od strane titoista jugo-komunističko-četničkih, ali je izdržao. Kad može Thomspn na bini, može i mlad-ustaša na Rivi.

Ali muko, Djevice Marijo i svi sveti, valja natrag kući u Herceg-Bosnu. Valja se vratiti rodnom domu, majci i ocu. I tu mlad-ustaši sasvim pada klapna, ali dobro, izdržaće, čovjek je, nije Srbin ili ne daj Bože balija.

Lgano se trucka ustaša naš prema granici koju ne priznaje, alkohol popušta, riječi Kolinde i napjevi Thomsona se pojačavaju u frontalnoj praznini, valja neke pizdarije praviti. U Livnu, šta ćeš u Livnu, tamo su svi naši, jeba te led, možda me neko i ubije, misli se mlad ustaša. U Grahovu, Glamoču i Drvaru, nema nigdje nikoga, bili su i naši i njihovi, pa je slaba reklama. A i svaki djelić svakog zida, svake ruševine ionako je okupiran grafitima svake bojne, ovjenčan slovom «U», potpisan sa «hrvatska kuća, zauzeto ne diraj!».

Uskoplje u Gornjem Vakufu

Kuda dalje, oka ti Gospinog? Evo ga tabla Uskoplje-Gornji Vakuf. Divno. Famozno.

Mlad- ustaša sa svojim tastatura bojovnicima i sajber ratnicima, isturenog pivsko-grafitaškog odjeljenja izlijeće i kreće u akciju. Jer, valja lokalnim manjinskim balijama reći otvoreno šta mlad-ustaše misle. Valja im u lice, dobro ne u lice, ali na lim automobila i zidove kuća sublimirati potku na relaciji Kolinda-Thomson ili Knin-Split. Valja im otvoreno, bez uvijanja saopštiti kako se ugroženi Hrvat, a svaki pravi Hrvat je ugrožen- od Patagonije do Sibira, od Irske do Novog Zelanda, elem valja im napisati kako se osjeća.

Neka radovi počnu:

Mlad-ustaša vadi sprej i započinje ideološko pišanje-"Nož, žica, Srebrenica", "Balije", "Neće ostati balija", "Ustaše", "Biće još Srebrenica"...Sve potpisano svastikama i slovom «U». Jebi ga, ovo «Nož žica, Srberenica» su izmislili četnici, ali toliko jebeno dobro zvuči u moždanim šupljinama mlad-ustaše, kao da je sam smislio slogan. Zato se potrudio podebljati futur treći sa najavom novih Srebrenica i genocida. Jer samo tako se može zastrašiti bošnjačko stanovništvo i samo tako će poruke Kolinde i Thomsona biti validne. Jebo poruku iz Hrvatske, ako ogoljena ne dospije na zid u Bosni i Hercegovini.

Fašizam, domaći, organski, nešpricani

Vidite, dragi ljudi tako funkcioniše naš domaći fašizam:

Uvijek imajte ovo na umu-fašizam je poput virusa, poput munje i groma-ako sijevne na splitskoj Rivi sa Thomsonom, ili Kolindom u Kninu, mora pući u Bosni i Hercegovini.

Jutarnje orgijanje ustaša je ništa drugo do reakcija na poruke ovog dvojca (i ne samo njih). Jer, pazite u utrci za predsjedničko mjesto u Hrvatskoj su i Miroslav Škoro i Tomislav Karamarko. Ko god da pobjedi, racunajući i Kolindu, dvije stvari su sigurne-Thomson će pjevati diljem zemlje i mlad-ustaša će imati pregršt grafitnih aktivnosti van zemlje.

Ima pak ljudi koji kažu da nije sve tako bilo.

Prvi tvrde da je mlad-ustaša jednostavno izašao iz svoje kuće u Uskoplju, vidio da Uskoplje ima ime Gornjeg Vakufa, prisjetio se TV Oluje sve sa Kolindom i malim Perkovićem i krenuo mazati umotvornine po automobilima. Vrlo lako moguće.

Kako su se Bošnjaci samografitirali

No treća opcija je urnebesna. Pogonska mašinerija BiH- ustašoida iznijela je teoriju, po kojoj je lokalno bošnjačko stanovništvo samo sebi risalo noževe, žice, Srberenice i reprize gencida po vozilicama. (sic!) Ova eksplanacija, osim što je suluda, govori ponešto i o mentalnim sklopovima ustaških PR-timova na terenu.

Kako god, nakon obljetnice Oluje i njene grmljavine sve sa gradom po voznom parku u Gornjem Vakufu, jedno je jasno-nema granica, nema podjela, sve je slobodan prostor, slobodnog djelovanja i putovanja. Za ustaše i četnike dabome. Ostatak države, skrušeno ponizan, bavi se analizmom «problema i učinaka».

Policija, sudstvo, tužilaštvo? Nema toga dječko u mojoj zemlji. U mojoj zemlji ima samo relativizacije, pravdanja i nekakvog dijaloga sa fašisoidnim elementima.

Ovdje se treba prisjetiti Aleksandra Hemona i njegove briljantne rečenice-Sa fašistima nema niti pegovora, niti razgovora, niti dijaloga.

Samo djelovanje!

No, na sramotu od Boga, na sramotu svih ljudi koji su ubijeni u genocidu i njihovih familija, eno onaj lim automobilski po Gornjem Vkufu svjedoči u kakvoj mi to zemlji živimo.

I da, potpisnik ovih redova bi se složio sa mlad-ustašom, ovo je zaista repriza Srebrenice, samo tzv. mirnodopskim sredstvima.

A svi zajedno smo to dopustili!

Interview.ba


Komentari objavljeni na web stranici GornjiVakuf-x.com ne održavaju stajalište Uredništva web portala. Svaki uvredljivi komentar ce biti trajno izbrisan. Da bi ste mogli komentarisati morate biti prijavljeni sa facebook nalogom.
na vrh