Dnevni avaz

Dnevni avaz

URL web stranice: http://www.avaz.ba E-pošta: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.

Aktuelni načelnik općine Gornji Vakuf-Uskoplje Sead Čaušević, zlatni ljiljan, ponovo je kandidovan za načelnika općine. Moglo bi se reći da  je ponovnu kandidaturu zaslužio isključivo zahvaljujući uspješnom vođenju ove općine kroz dva protekla mandata koja je osvojio ubjedljivo na prethodnim izborima 2008. i 2012. godine.

-Već ste osam godina na čelu općine Gornji Vakuf-Uskoplje. Uradili ste mnoge projekte historijskog značaja, bilo je mnogo problema da se sve dovede na svoje mjesto. Šta Vas motiviše da budete načelnik još jedan mandat?

Bilo je teško u ovih osam godina održati političku i finansijsku stabilnost. U općini čiji je budžet oko 4 miliona KM, a potrebe su velike, uspio sam, hvala Bogu, mnoge projekte završiti i na zadovoljstvo građana staviti u funkciju. Nakon što sam dobio podršku iz svih mjesnih odbora za ponovnu kandidaturu, istu sam prihvatio i shvatio kao rezultat našeg zajedničkog rada, u proteklom periodu, na stvaranju kvalitetnijih uslova života u našoj lokalnoj zajednici i želji da nastavimo to isto raditi u narednom mandatnom periodu. 

-Možete li nam u kratkim crtama reći šta ste uradili u prethodnom periodu?

U protekla dva mandata uradili smo mnogo. Sa budžetom u kojem je svake godine planirano oko milion KM za infrastrukturne projekte, uspjeli smo u prosjeku još milion i pol obezbjediti sa viših nivoa, Agencija i sl. Tako smo u zadnjih osam godina u infrastrukturne objekte investirali preko 20 miliona KM. Između ostalih spomenut ću da smo u rekonstrukciju i asfaltiranje puteva uložili oko 8 miliona KM, izgradili zgradu općinske administracije vrijednosti oko 2 miliona KM, sportsku dvoranu oko 2 miliona KM, izgradili smo industrijsku zonu čija je vrijednost investicije oko 1,7 miliona, izgradnja regulacije korita rijeke Vrbas oko 2 miliona KM. Ulagali smo u vodovodnu i kanalizacionu mrežu oko 2 miliona KM, 35 naseljenih mjesta smo osvjetlili, te smo ulagali u mnoge druge objekte. Bili smo servis građana gdje smo u skladu s mogućnostima odgovarali njihovim potrebama.

-Ukoliko osvojite treći mandat, šta će biti prioritet u vašem radu kao načelnika?

Platforma SDA je nastavak svih naših dosadašnjih aktivnosti za stvaranje boljeg ambijenta za život naših građana na području cijele općine Gornji Vakuf-Uskoplje. Ukoliko dobijem ponovo povjerenje mojih sugrađana, težište ćemo dati na razvoju privrede kroz izgradnju novih proizvodnih kapaciteta u novoizgrađenoj industrijskoj zoni, kroz promociju najpogodnijih uslova u BiH za privlačenje domaćih i stranih investitora kako bi se otvorilo što više radnih mjesta na području naše općine. Fokus  će biti na izgradnji infrastrukture gdje ćemo glavni akcenat staviti na rekonstrukciju glavne gradske ulice od Inine benzinske pumpe pa do džamije u Gornjoj mahali sa svim sporednim ulicama. Uradit ćemo kompletnu zamjenu vodovodnih i kanalizacijonih cijevi, saobraćajnu infrastrukturu, te izmjenu javne rasvjete.

U naredne tri godine kroz IFAD projekte podržat ćemo projekte u poljoprivredi, prvenstveno u izgradnji infrastrukture, bićemo podrška direktnim korisnicima koji se bave poljoprivredom u ruralnim područjima kroz nove zasade, mehanizaciju i podršku u izgradnji stajskih objekata, te udruženjima koji se bave poljoprivredom, sve u iznosu većem od 2 miliona KM.

Prvi put u historiji Gornjeg Vakufa, ovaj gradić u Srednjoj Bosni dobiće sportsku dvoranu. Naime, ovih dana se privode kraju radovi na izgradnji sportske dvorane čime će građani Gornjeg Vakufa-Uskoplja dobiti jedan reprezentativan objekat u koji smo uložili preko dva miliona KM. Najveći iznos od oko 1,2 miliona KM donirali su nam iz bratske općine Sancaktepe iz Turske, a ostali dio smo ulagali iz budžeta, riječi su Čauševića.

U Gornjem Vakufu je otvoren islamsko – edukativni centar „Nur“. Historijski je to projekt za članove Islamske zajednice u tom herojskom gradu. Iako objekt treba opremiti u unutrašnjosti, projekt je na sigurnom putu da bude u funkciji Gornjevakufljana.

Završetak gradnje islamsko – edukativno centra je omogućen vrijednim donacijama prijatelja iz Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Među njima se svakako izdvaja najveći donator Rashed Al-Dhaheriji iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Oduševljeni gostoprimstvom u Gornjem Vakufu, te projektom mlade arhitektice Amine Alić, za opremanje centra, prijatelji sa Arabijskog poluotoka su na licu mjesta obećali donirati još 20.000 KM da bi se projekt završio i stavio u funkciju.

Događaju otvorenja „Nura“ prisustvovali su mnogobrojni vakifi sa područja Gornjeg Vakufa, čiji prilozima je projekt i započet te doveden do faze da se završi sa minimalnim dodatnim ulaganjima. Pored njih, svečanosti su prisustvovali predstavnici javnog, vjerskog i političkog života Gornjeg Vakufa, ali i Srednjobosanskog kantona, na čelu sa Tahirom Lendom.

Mještani Gornjeg Vakufa su u šoku nakon što su prekjučer, usljed povreda zadobivenih u stravičnom sudaru na magistralnom putu Novi Travnik – Bugojno na lokalitetu Rostova, stradali rođaci Adnan i Muharem Filan. Oni su se nalazili u Golfu kojim su udarili u kamion.

Reporteri „Dnevnog avaza“ posjetili su Gornji Vakuf. U mjestu Batuša, gdje su živjeli stradali rođaci, zatekli smo bolnu tišinu.

Ispred kuće stradalog Adnana Filana (22) dočekali su nas shrvana porodica, prijatelji i komšije. Vidno potreseni nisu mogli previše govoriti.

Odličan momak

Porodica mladog Adnana, zbog ogromnog šoka i pretrpljene boli, nije imala snage govoriti za naš list. I komšije i prijatelji uplakani su i potreseni gubitkom mladog Adnana, o kojem se u ovom mjestu govorilo biranim riječima.

Njegov najbolji prijatelj i prvi komšija Ermin Delić još se ne može pomiriti s činjenicom da se dogodila tragedija. Ipak je sakupio snage da govori za naš list.

- Bio je dobar drug, išli smo zajedno na fakultet u Travnik. Bio je odličan momak i odgojeno dijete, studirao je pravo. Svi smo pogođeni ovim što se desilo – govori nam vidno ožalošćeni Delić.

Najviše su kako nam kaže Delić, potresena Adnanova braća. Ostali članovi porodice također su teško podnijeli gubitak Ade, kako su ga odmila zvali.

- Rahmetli Muharem prvo je trebao ići s drugim komšijom u Visoko. No, kada mu je on otkazao, Adnanov otac zamolio je da ga Ado odveze. Šok, vjerujte – govori nam Delić.

Ogroman šok

Nekoliko kuća dalje sa troje djece živio je Muharem Filan (48), stopostotni ratni vojni invalid. Prije nepune dvije godine supruga mu je umrla od karcinoma.

Ispred porodične kuće zatekli smo njegovog šuru Hamdu Drpića, koji je pripremao rahmetli Muharemovu dženazu.

- Ostalo je troje djece, ko će sada brinuti o njima? Tuga, svima nam je teško, kroz suze nam je rekao Drpić.

Na pragu porodične kuće izašla su i djeca stradalog Muahrema. Njegovan kćerka Berzada i sin Ismail kao da čekaju da im se otac pojavi na vratima.

- Teško nam je, u dvije godine izgubili smo i mamu i babu – rekla je Berzada u prisustvu daidže Hamde Drpića.

Njena sestra Lamija zbog ogromnog šoka nije mogla govoriti. Kako nam pričaju, već je četiri puta gubila svijest.

Ispred džamije Mehmed bega Stočanina u Gornjem Vakufu poslije ikindije-namaza klanjana je dženaza Adnanu i Muharemu.

Ukop je obavljen na mazarju Rakovice, a prisustvovale su mu stotine mještana Gornjeg Vakufa.

U vremenu velike konkurencije, kada je teško naći svoje mjesto na svjetskom tržištu, kompanija Saraj-Komerc iz Gornjeg Vakufa-Uskoplja svakodnevno osvaja nova tržišta. Recept za takvo nešto leži u činjenici da je firma Saraj-Komerc  već od svog osnivanja imala jasnu viziju, a to je raditi kvalitetno na zadovoljstvo kupca.

Saraj-Komerc  d.o.o. je društvo za proizvodnju opruga i dijelova za filtere goriva. Osnovani su davne 1983. godine, i danas nakon više od trideset godina postojanja broje preko 250 zaposlenih.

Kvalitetom kojim se dokazujemo u proizvodnji opruga i dijelova za filtere goriva, sa obučenim i motivisanim stručnim kadrom i poslovnim planiranjem uspjeli smo opstati na inostranom tržištu, te procenat učešća na tom tržištu zadržavamo konstantno oko 80 procenata, riječi su direktora kompanije Saraj-Komerc, Čolić Emira. On dodaje da kompanija trenutno posluje na tri proizvodne lokacije i razvoj firme je tekao postepeno, da bi  infrastrukturno doživio svoj vrhunac kupovinom bivše UNIS-ove Tvornice za proizvodnju opruga, u svoje vrijeme jedne od najvećih u Evropi.

Godinama kompanija Saraj-Komerc radi za renomirane svjetske proizvođače filtera Mann Hummel, Delphi i Sogefi i dr. Steći povjerenje ovakvih kupaca nije jednostavno, ali Saraj-Komerc je uspio. Čarobna formula, kako kaže direktor ove kompanije Emir Čolić, je kvalitet, cijena proizvoda, zadovoljstvo kupaca i motiviranost zaposlenih, te adekvatno planiranje aktivnosti rukovodstva.

Ova renomirana firma ulazi u nove tehnologije, između ostalih, uvodi se obrada aluminijskih cijevi za jednu globalno značajnu firmu, koja će kao posljedicu imati nova zapošljavanja i nove uspjehe. Orijentacija ove kompanije su razvijene zemlje Evropske unije, a u budućnosti planiraju osvajanje tržišta na prostorima Srednje Evrope, Turske, zemalja Zaliva, te Rusije.

U Donjem Vakufu večeras je održana manifestacija „Izbor najboljih sportista Srednjobosanskog kantona za 2015. godinu“, koju je po trinaesti put organizirao Sportski savez SBK/KSB. Dodijeljene su 24 nagrade za najbolje sportiste i sportske kolektive, te osamnaest specijalnih nagrada za organizacijski i sistematski doprinos u oblasti sporta.

Tako su za najbolje sportiste SBK u 2015. godini proglašeni Amel Novalić član Taekwondo kluba Bugojno i džudistkinja Lolita Furundžija iz JK "Vitez". Najuspješniji u ekipnim sportovima su nogometaš Ivan Rezdeušek iz NK Travnik i nogometašica Ana Bojnić iz ŽNK Mladost Nević Polje.

Nagradu publike, koju tradicionalno dodjeljuje portal hronika.ba, dobio je košarkaš Nedim Mustafica član KK Promo iz Donjeg Vakufa.

Najuspješnija kadetska ekipa u muškoj konkurenciji je Košarkaški klub Novi Travnik, a ženskoj ŽNK Mladost, dok su kod juniora najbolji bili nogometaši NK Metalleghe BSI iz Jajca, te kod žena odbojkašice OK Vitez.

Kod seniora najbolja muška ekipa su košarkaši Promo iz Donjeg Vakufa, a kod žena nogometašice ŽNK Mladost. Najuspješnija ekipa u kategoriji sportista s tjelesnim oštećenjem su odbojkaši KSO “Iskra“ Bugojno. Najuspješniji trener iz ekipnih sportova je Velimir Suban iz ŽNK Mladost Nević Polje, a pojedinačnih Ivan Stojak iz džudo kluba Vitez.

Najuspješniji sportista u kategoriji sportista sa tjelesnim oštećenjem iz ekipnih sportova je odbojkaš Aldin Batić iz KSO Iskra Bugojno, a pojedinačnih šahista Nihad Ohran iz ŠK Iskra Bugojno. Najuspješnija sportašica kadetkinja iz ekipnih sportova je nogometašica Vina Crnoja iz ŽNK Mladost, a pojedinačnih karatašica Nedžmina Varupa iz KK Mladost Vitez. Kod kadeta iz ekipnih sportova najbolji je košarkaš Kristijan Janković iz Novog Travnika, a pojedinačnih džudist Filip Stojak iz Viteza.

Kod juniorki pojedinačno najuspješnija je karatašica Amina Tahirović iz Travnika, a iz ekipnih sportova odbojkašica Matea Čuturić iz Viteza.

U kategoriji juniora pojedinačno je najbolji bokser Ivan Guzina iz Novog Tarvnika, a iz ekipnih sportova nogometaš Josip Aščić iz Metalleghe BSI Jajce.

Sportski savez SBK/KSB dodijelio je i specijalna priznanja, pa su nagrade za životno djelo dobili Marcel Kučinski, te Elvedin Varupa posthumno i Fahrudin Junuzović posthumno. Zlatne plakete dobili su Rašid Tihak i rukometašice Iskra iz Bugojna.

Srebrena plaketa pripala je Željku Andriću, a bronzana Enveru Đidiću.

Za najboljeg sportskog radnika proglašena je Emsada Batić, dok je priznanje "Sportski novinar SBK-a 2015. godine" dobio Samir Pinjo novinar Dnevnog avaza.

Selektor košarkaške kadetske reprezentacije BiH, Josip Pandža, dobio je posebno priznanje za osvojeno prvo mjesto na Svjetskom prvenstvu za kadete.

Posebna priznanja dobili su i karatašica Amina Adilović, sportska ribolovna društva Vrbas Donji Vakuf i Zlatovčica Jajce, Mila Čavara, Aida i Besim Muminović, karatist Arnes Zahirović, te Amina Abdibegović za uspjeh u tae-kwon-do na prvenstvu Balkana. Nagrade najboljim sportistima uručila je ministrica obrazovanja, nauke, kulture i sporta SBK gospođa Katica Čerkez.

Na kraju SS SBK/KSB je dodijelio  zahvalnicu Općini Donji Vakuf za uspješnu organizaciju izbora najboljih sportista.

utorak, 23 Februar 2016 08:29

(Ne)pravda za Paragu

Rat, vele, probudi i ono najbolje i najgore u ljudima. U našoj BiH oduvijek je bilo, pa i tokom posljednje agresije, koja i dalje traje, "žestokih momaka" čija se povijesna uloga različito sagledava. Od Hadži Loje, preko Huske Miljkovića, pa dalje do devedesetih, teško da ćemo dobiti jedinstven sud o ljudima koji su obilježili dio naše prošlosti.  Jedan od takvih je Hanefija Prijić Paraga, komandant Trećeg bataljona 317. slavne bratske brigade Armije RBiH iz Gornjeg Vakufa. Mirnodopski zidar među prvima se hrabro stavio u odbranu zemlje. Odlikovan je, našao se u knjigama, čak je i opjevan. Postoje i svjedoci njegove humanosti prema zarobljenicima HVO-a i srpskim civilima. Paraga nije bio izvršilac, ali je osuđen zbog komandne odgovornosti za smrt italijanskih humanitaraca 29. maja 1993. godine na planini Radovan. Taj zločin jeste mrlja u borbi Armije RBiH, ali, za razliku od dugih, Prijić je u KPZ-u Zenica proveo 13 godina i četiri mjeseca. Iz mirnog života i posvećenosti djeci, on je krajem oktobra prošle godine, bez ikakvog osnova, bačen u vrtlog međunarodnog pravosuđa, te je preko Njemačke završio u Italiji. 

Dok na stotine ratnih zločinaca mirno hoda po BiH, regionu i svijetu, smijući se pravdi i objavljujući svoje fotografije na društvenim mrežama, dok hiljade slučajeva još stoje u tužilačkim fijokama, a „kapitalci“ poput Momčila Krajišnika i Biljane Plavšić odavno su odležali haške presude, Hanefija se suočava s mogućnošću nove kazne, možda i doživotne, i to za djelo za koje je već osuđen!? To je presedan koji nije zabilježen u historiji ratova na prostorima bivše Jugoslavije devedesetih, a sigurno ni ranije! Država BiH to nijemo posmatra, kao i brojne druge slučajeve gdje je na testu njen međunarodni integritet i suverenitet. Nastranu činjenica što se u ovom slučaju radi o veteranu Armije RBiH i bh. državljaninu, ali zar BiH može dozvoliti da je, dok ide ka EU, tretiraju kao banana-državu čije presude niko i ne šljivi?! Ili, zapravo, Bošnjaci i pripadnici Armije RBiH uopće, moraju biti osuđeni po dva puta za isto djelo kako bi bio ispunjen onaj stari plan (na kojem revnosno radi i dio Tužilaštva BiH) da žrtva i agresor budu izjednačeni ili jednako krivi?

Autor: Faruk Vele

Hanna Begović, djevojka porijeklom iz Bosne i Hercegovine, proglašena je prošle sedmice Miss Teen Ontario. Nakon osvojene titule, Hanna se priprema za takmičenje Miss Teen Kanade, koje će se održati u julu.
Hannini roditelji Amila iz Banje Luke i Faruk iz Gornjeg Vakufa upoznali su se 1997. godine u Kanadi, gdje je ona i rođena.
Lijepa tinejdžerka rado je za “Dnevni avaz” govorila o takmičenju i osvojenoj tituli. Kako kaže, nikada nije mogla zamisliti da će sa 17 godina ostvariti neki uspjeh te da će mediji u svijetu pisati o njoj.

Prva ljubav

- Nisam planirala da se prijavim na takmičenje poput ovog, ideja je došla sasvim neplanirano, odnosno slučajno. Vidjela sam u novinama poziv i prijavila se, to se desilo u posljednji trenutak. Prethodno sam trebala roditeljima saopćiti svoje namjere, jer oni, naravno, ne odobre svaku moju želju zbog toga što sam još mlada – govori nam Begović iz Kanade.
Svijet mode za Hannu je još nepoznat, jer nikada nije maštala da postane manekenka. Uvijek su je privlačile neke druge stvari. Kako kaže, voli da pleše, to joj je prva ljubav, a nekada i zapjeva.

Izbor Miss Teen privukao ju je i zbog toga što je imao humanitarni karakter.
 Takmičenje za Miss Teen kanadskog okruga Ontario imalo je i humanitarni karakter pa sam ošišala kosu, koja će biti iskorištena za pravljenje perike, a novac od prodaje ide u dobrotvorne svrhe, zapravo za ljude koji boluju od raka. Također, u školi, kada se organizira neko humanitarno takmičenje, rado učestvujem, jer volim pomagati ljudima – govori Hanna.
Dodaje da se na takmičenje poput ovoga ne može prijaviti bilo ko, jer svaka kandidatkinja mora ispunjavati određene uvjete. Prije svega, potrebno je ostvariti neki uspjeh ranije.

Novi prijatelji
- Prije održavanja “Miss Teen Ontaritakmičenja , imala sam intervju putem Skypea, gdje sam zadovoljila organizatore. Kasnije su tražili da im pošaljem kratko pismo, u kojem sam trebala opisati ranije uspjehe. Vjerujem da je presudilo to što sam kroz školovanje bila aktivna u mnogim sekcijama i isticala se – kaže Hanna.
Ona će se u julu takmičiti za Miss Teen Kanade, a tvrdi da će joj biti lakše, jer je upoznala nove prijatelje i ljude iz svijeta mode, koji će joj pomoći tokom priprema.
- Stvorila sam veliki krug prijateljica s kojima se redovno čujem. Javljaju se i djevojke koje me ne poznaju u želji da se informiraju kako da se prijave na takmičenja poput ovoga - govori Begović.
S obzirom na to da su Hannini roditelji uspješni u građevinskom biznisu, i nju privlače slične stvari pa je zbog toga upisala i poslovni smjer na “Ryerson Universityju”. Veliku pažnju, tvrdi Begović, posvetila je projektima koji su bili organizirani u sklopu srednje škole, koju završava.
- Dobila sam nekoliko priznanja kao najbolja učenica u školi. Prije godinu sam se takmičila u okviru projekta pod nazivom “Ekološki reporteri” i osvojila sam prvo mjesto u Kanadi, a drugo u svijetu kao mladi ekološki reporter. Video koji sam osmislila, donio mi je nagradu, zahvaljujući kojoj sam otišla u Portugal na seminar i radne akcije s učenicima iz cijelog svijeta – ponosno govori Hanna.
Plesom se bavi od svoje treće godine i redovno ima nastupe. Upravo je ljubav prema plesu, kako kaže, bila razlog da upiše i “York University”, na kojem će od ove godine pratiti predavanja.

- Početkom jula idem na takmičenje u plesu u Floridu i nadam se dobrom rezultatu. Vodim i humanitarne časove plesa za djevojčice, skoro pa nemam slobodnog vremena, ali sve je to normalno, mlada sam i na početku karijere – oduševljena je Begović.

Podrška porodice
Nakon iskustva koje je imala prethodnih godina na školskim takmičenjima, ne zna za tremu na događajima kao što je Miss Teen.

- Navikla sam da budem na bini i da komuniciram s ljudima. Sreći nije bilo kraja kad sam čula da su pročitali moje ime, a radovala sam se i zbog porodice, jer su mi velika podrška – govori nam tinejdžerka.
Dodaje da redovno dolazi u BiH, jer je to, kako tvrdi, najljepše mjesto na svijetu. Ljeto joj je najdraže godišnje doba i trudi se da ga provede u našoj zemlji, s rodbinom i prijateljima, s kojima redovno kontaktira putem društvenih mreža.
- Sa porodicom svake godine idem u Gornji Vakuf, a mamina porodica je u Kanadi pa rijetko svratimo u Banju Luku. Bosna i Hercegovina mi je u srcu i jedva čekam avgust da dođem. Jednom se desilo da zbog posla i obaveza nismo mogli doći pa sam bila ljuta na roditelje – iskrena je Begović, ali sumnja da bi u BiH bila uspješna kao što je u Kanadi.

Čestitke i poruke

Hannin uspjeh proslavili su i prijatelji pa su je podržali putem Facebooka i Instagrama. Mnogi su došli kući da joj čestitaju, a svakodnevno dobiva poruke i  čestitke od ljudi koji ne žive u Kanadi.

Stranica u školskom godišnjaku

Nakon Hanninog uspjeha, profesori u školi odlučili su da joj posvete cijelu stranicu u školskom godišnjaku, u koju se svake godine upisuju uspjesi učenika. Do sada je stranica skoro popunjena, jer su učenici iz njenog razreda upisali čestitke.

Autor: Edina BAKIĆ

Emira Hadžijusufović (25) iz Gornjeg Vakufa studentica je Odsjeka za hemiju na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu, a zbog teške finansijske situacije tokom studiranja, kako kaže, morala je raditi različite honorarne poslove i stalno je bila u potrazi za poslom. Tako je, prelistavajući oglase, našla zanimljivu ponudu.

Može uštedjeti

- Na internetu sam vidjela zanimljiv oglas za posao stjuardese. Nisam ni slutila da će mi jedan klik drastično promijeniti život - od mazanja paštete na jučerašnji hljeb u Studentskom domu u Nedžarićima do savršenog doručka u hotelu s pet zvjezdica - priča Hadžijusufović.

Ona već šest mjeseci radi u jednoj grčkoj aviokompaniji i, kako kaže, svakim danom sve više voli taj poziv.

- Plaća je dobra i mogu dosta uštedjeti. Život stjuardese je na neki način glamurozan, ali i težak. Ili spavaš u najudobnijem krevetu na svijetu ili ne spavaš uopće - govori Hadžijusufović.

Ističe da ima veliku podršku sugrađana iz Gornjeg Vakufa koji, kako kaže, kada dođe u rodni grad, rado slušaju njene nove doživljaje i anegdote.

- Moja baza je smještena u Parizu, a evropsko nebo mi je postalo novi dom. Zaista je zanimljivo kad si jedan dan u Lionu, drugi na nekom od Kanarskih otoka, u Londonu ili Erbilu - ističe ova mlada Bosanka.

Šarolik raspored

Raspored letenja je šarolik i uglavnom se svodi na to da se dan radi, a dan odmara.

- Grad koji mi se najviše dopada je Pariz, to je moj novi dom na ugovorom određeni period. U budućnosti bih voljela da se skrasim, a velika želja mi je da nađem posao u svojoj struci. No, prije toga ću još malo uživati u blagodatima ovog posla - poručila je Hadžijusufović.

Lijepo je čuti da neko govori bosanski

- Svaki dan u avionu nosi neke zanimljivosti. Tako sam na krcatom letu iz Kazablanke za Pariz, usred gužve s putnicima i ogromnim torbama, počela izgovarati sitne psovke na bosanskom jeziku. Odjednom se iz mase javila gospođa, kasnije sam saznala da je iz Vareša, i rekla mi: "Samo lagano!". Nakon mjesec pričanja engleskog, sporazumijevanja na francuskom i slušanja radnih kolegica koje govore grčki ili švedski, bila sam presretna što me je neko razumio - priča Hadžijusufović.

Ima ljudi čiji se podvizi nikada ne zaboravljaju. Ono što je za Mostar Midhat Hujdur Hujka, za Sarajevo Safet Zajko, Enver Šehović, Nusret Dedo Šišić i drugi, za Krajinu generali Izet Nanić, Mehmed Alagić i Atif Dudaković, za širi tuzlanski kraj Mehdin Hodžić - Crni labud ili kapetan Hajro Mešić, za Srebrenicu i Žepu Naser Orić, odnosno Avdo Palić, to je za Gornji Vakuf bio i ostao rahmetli Goran Čišić.

Veliko djelo

Ove sedmice navršila se tačno 21 godina otkako je Čišić, rođen 31. oktobra 1956., poginuo u borbama za oslobođenje Donjeg Vakufa, tačnije u rejonu sela Podripci kod Bugojna. Stradao je u činu natkapetana, na dužnosti komandanta Diverzantskog bataljona 7. korpusa Armije RBiH. Ratno priznanje "Zlatni ljiljan“, za herojski doprinos otporu agresiji na Republiku BiH, posthumno mu je dodijeljeno 1995. godine.

Iza 38-godišnjeg čovjeka ostali su jedan čestit život i veliko djelo koje srednja Bosna ne zaboravlja. Komandant Goran vodi porijeklo iz čuvene mostarske porodice Čišića, iz koje je potekao i legendarni Husaga, intelektualna veličina i antifašista koji je na Ustavotvornoj skupštini Jugoslavije jedini digao glas protiv nepriznavanja Bošnjaka.

Gornjovakufski heroj bio je od onih velikana koji su naslućivali opasnosti agresije na našu zemlju. Radio je u Općinskom štabu Teritorijalne odbrane (TO) Gornji Vakuf, gdje je usavršio svoja vojna znanja. Njih je već 1991. u skoro nemogućim uvjetima prenosio mladićima koji će kasnije srcem braniti kapiju Bosne, Gornji Vakuf, koji je zbog nevjerovatnog otpora HVO-u i brigadama Hrvatske vojske (HV) zaslužio epitet herojskog.

Bio je komandant za kojeg su njegovi borci, kako su bilježili sarajevski novinari, tvrdili da poginuti ne može. Godine 1993., dok je Gornji Vakuf osam mjeseci bio u potpunom okruženju i u njega se moglo doći samo "vratolomnim planinskim putevima", Čišić i njegovi momci, predvodeći praktično druge jedinice 317. slavne brdske brigade Armije RBiH, svojim smjelim akcijama oslobodili su zaleđinu grada i omogućili komunikaciju sa susjednim općinama. I danas se u Vakufu sjećaju kako je jurišao pucajući iz terenskog vozila pri brzini od sto na sat, prolazeći silovito kroz neprijateljske linije, te kako je u više navrata zamalo stradao od snajperskih hitaca.

- Ne, Goran ne može poginuti, ja sam u to uvjeren - pričao je avgusta 1993. Senadu Avdiću Goranov najbolji borac i kum Hakija Topić, koji je kasnije i sam poginuo.

Posljednje riječi

Nažalost. Goran je poginuo od agresorske granate. Reporter Akif Agić zabilježio je da su mu posljednje riječi bile: "Čuvajte mi moju Bosnu i moj Vakuf.“ Na njegovoj dženazi plakao je grad koji je odbranio.

Uprkos svim poratnim izdajama heroja, bivših boraca Armije RBiH, izdajama ideja za koje su oni žrtvovali svoje živote, uprkos činjenici da su heroji "berlinskih brigada" avansirali i postali mjera uspjeha u ovom društvu, velikani poput Čišića i drugih ostali su svijetli simboli, stubovi našeg ponosa. Iza Gorana Čišića ostali su supruga Hasiba, sin Mensur i kćerka Sanja. A ostala je i jedna ulica u Sarajevu koja danas nosi njegovo ime, kao i planinarski pohod kojim ga se sjećaju. Nažalost, njegovo ime izbrisano je iz naziva osnovne škole u rodnom gradu.

Borci su ga voljeli

Autor ovih redova imao je i sam priliku upoznati rahmetli Gorana Čišića. Sjeća ga se iz jedne teške borbe u južnom dijelu Gornjeg Vakufa. Nije mnogo pričao, ali je njegova pojava ostavljala strahopoštovanje. U sjećanju ostaje kako je, s motorolom u ruci, lično vodio svoje borce.

 U njegovim postupcima vidjela se odlučnost, a iz njegovih poteza poruka da BiH neće šaptom pasti. I nije pala. Njegovi borci su ga voljeli i poštovali.

Borbe u Trnovu

Vatrenim patriotskim govorom o patnjama opkoljenog i razorenog Sarajeva pokrenuo je, u avgustu 1992. godine, svoju jedinicu (227 boraca) i odveo je na Igmansko bojište radi pomoći u odbrani Sarajeva, zapisao je Hasib Mušinbegović. U silovitom napadu stjerao je agresorske jedinice do Krupca, a zatim nastavio vođenje žestokih borbi radi oslobađanja Trnova. U oktobru 1992. sa oko 200 svojih boraca Goran se opet našao na Igmanu. No, morao se brzo vratiti, jer su postrojbe HV/HVO-a ponovo udarile na Gornji Vakuf kako bi ga okupirale.

                        AUTOR: Faruk Vele

četvrtak, 10 Decembar 2015 14:15

Njemački sud Hanefiju Prijića izručuje Italiji

Hanefija Prijić Paraga bit će izručen Italiji, odlučio je Viši sud u Dortmundu, gdje se Prijić nalazi u pritvoru od 27. oktobra, kada je uhapšen prilikom slijetanja na aerodrom. Ovaj sud nije prihvatio argumente odbrane da se radi o već suđenoj i presuđenoj stvari te da je haški tužilac 2001. godine pozivom na Rimska pravila puta predmet svrstao u kategoriju A i odlučio da se sudi u BiH.

- Za njemački sud nevažna je činjenica da je Italija visokom ocjenom ocijenila suđenje u Travniku i da nije imala nikakvu primjedbu na tok suđenja i konačnu presudu. Na odluku suda bit će uložena žalba - kazao nam je Almin Dautbegović, Prijićev advokat. On je rekao da je u kontaktu s vlastima u Sarajevu i da očekuje konkretne korake kako bi se ovaj predmet riješio. Prijić je odslužio kaznu zatvora od 13 godina zbog ubistva italijanskih humanitaraca.

Please publish modules in offcanvas position.