Uredništvo

E-pošta: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.

Obilježena 17. godišnjica pogibije Tifke i Mute

mutaDanas je obilježena sedamnaesta godišnjica stradanja gornjovakufskih heroja Tifke (Karalić Atifa) i Mute (Đelilhodžić Mustafa). Oni su 3.9.1993 godine dali svoje živote za odbranu Gornjeg Vakufa, a smrt ih je dočekala na području „Ciganskih njiva“.


Obilježavanje ovog tužnog događaja počelo je vjerskim programom na Šehidskom mezarju u Gornjem Vakufu, gdje su „Jasin“ proučili glavni imam Enes ef. Omerović i imam „Gafića – Memića“ džamije Muhamed ef. Pezić.

VIDEO: Djevojčica baca kučiće u Vrbas

bacacicaŠokantan snimak se ovih dana pojavio na internetu. Naime, djevojčica od nekih dvanaest godina hladnokrvno baca male kučiće u rijeku. Predpostavlja se da je snimak nastao na području općine Bugojnu i da su kučići bačeni u rijeku Vrbas.


Snimak su emitirali svi vodeći svjetski mediji, uključujući cnn i cbs, a svjetska organizacija za zaštitu životinja „Peta“ je čak ponudila nagradu od 2000 $ onome ko da bilo kakve informacije o identitetu djevojčice.

 

Vranica - gornjovakufsko blago

prokoskoPlanina Vranica se nalazi se na razvođu između rijeka Vrbasa i Bosne. Najviši vrh zove se Nadkrstac i ima nadmorsku visinu 2112 m. Ova planina je prepuna endemičnih biljaka, što predstavlja naučni izazov za mnoge istraživače prirode. 

Asfaltiranje grada

asvaltGVDo dana 09.08.2010 godine na području općine Gornji Vakuf-Uskoplje izvršena je rekonstrukcija odnosno asfaltiranje lokalnih puteva i ulica u dužini od 2,17 km .Vrijednost izvedenih radova iznosi 199.142,13 KM, pri čemu je učešće općine Gornji Vakuf-Uskoplje na realizaciji ovih projekata iznosilo 29.174,57 KM.


Učešće mještana u navedenim projektima iznosilo je 14.662,06 KM,  učešće Kantonalnog Ministarstva prostornog uređenja, obnove i povratka-Travnik je iznosilo 140.305,50 KM, a učešće Federalnog Ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica-Sarajevo je iznosilo 15.000,00 KM.

Geografski položaj

Općina Gornji Vakuf je smještena u gornjem toku rijeke Vrbas, a regionalno pripada Srednjobosanskom Kantonu, okružena je planinskim masivima sa istoka i sjeveroistoka planine Vranica, a s juga i jugozapada Raduše. Vrbas je izgradio usku dolinu koja je duga 27 km, a široka samo 2 km, a još četiri rijeke obilježavaju prostor općine Bistrička rika, Trnovača, Krušćica i Voljišnica. Površina općine je 402,7 km2 , a nadmorska visina je između 650 i 2112 metara.


Prema popisu stanovništva iz 1991. godine u Gornjem Vakufu je živio 25181 stanovnik koji su naseljavali 51 naseljeno mjesto organizirano u 15 Mjesnih zajednica. Nažalost, neka od tih naseljenih mjesta su danas potpuno napuštena, a procjenjuje se da danas općina broji oko 21000 stanovnika.


Klima Gornjeg Vakufa je umjereno kontinentalna sa karakterističnim izrazito hladnim i dugim zimama te kratkim i toplim ljetima koja s većom nadmorskom visinom prelazi u izrazito planinsku klimu sa dugotrajnim snježnim pokrivačem.


Kroz općinu prolazi magistralni put M16.2 kojim je općina povezana na značajan putni pravac Zagreb – Banja Luka – Mostar – Dubrovnik. Polahko se završava i asfaltiranje regionalne prometnice R-439 kojim će Gornji Vakuf biti povezan za Novim Travnikom, odnosno sa središtem Kantona.


Ovakav geografski položaj i pogodna klima pogoduje razvoju poljoprivrede, naročito povrtlarstva, i turizma zbog iznimnih prirodnih ljepota i očuvanog okoliša naročito planina Vranice i Raduše te oko Ždrimačkih jezera, Ždrimačkog vodopada, Pijavičkog jezera, Pasjeg jezera, rijeka Vrbas, Voljišnice, Trnovače, Bistrička Rike i Kruščice. što bi trebalo iskoristiti u narednim godinama za povećanje broja uposlenih.

  • Objavljeno u gv

Obrazovanje

Obrazovanje u Gornjem Vakufu je podijeljeno prema nacinalnoj strukturi stanovništva. Tako u našoj općini obrazovni sistem se sprovodi po dva različita obrazovna sistema, i to po Bosanskom nastavnom planu i Hrvatskom nastavnom planu i programu.


U samom gradu egsistiraju dvije Osnovne i dvije Mješovite srednje škole. U Osnovnoj školi "Gornji Vakuf", koja je izgrađena na području nekadašnjeg bazena i čiju je izgradnju finansirala vlada Malezije, odvija se nastava po bosanskom nastavnom planu, i po nacionalnoj strukturi školu pohađaju 100% Bošnjačka djeca.


U Osnovnoj školi "Uskoplje", koja je prija nesretnog rata bila zajednićka škola i nosila naziv "Ivo Lola Ribar", odvija se nastava po hrvatskom nastavnom planu i programu, a školu u 100% omjeru pohađaju djeca Hrvatske nacionalnosti. Škola je smještena u naselju Košute i zgrada je u lošem stanju, tako da bi bila neophodna njena rekonstrukcija.


Pored ove dvije osnovne škole po seoskim nasljeima egzistira još nekolicina škola, od kojih je većina samo četverogodišnja, dok u naseljima Voljevac i Pavić Polje, egsistiraju osmogodišnje osnovne škole.


Srednjoškolsko obrazovanje u Gornjem Vakufu se odvija u nekadašnjem Srednjoškolskom centru "Branko Nikulić", koji još nikad u potpunosti nije obnovljen. U ovom objektu postoje dvije srednje škole, i to, Mješovita srednja škola "Gornji Vakuf" i Mješovita srednja škola "Uskoplje". Nastava se u ove dvije škole odvija po nacionalnim nastavnim programima po receptu iz osnovnih škola.


Na prvom spratu ovog školskog centra, koji danas nema naziva, smještena je Mješovita srednja škola "Uskoplje", u čijem sklopu su smještene Gimnazija, Ekonomska i nekolicina tehničkih škola. Neka odjeljena tehničkih škola dio nastave održavaju nastavu u naselju Trnovača, zbog nedostatka prostora u srednjoškolskom centru.


Na drugom spratu je smještena Mješovita srednja škola "Gornji Vakuf" u čijem sklopu postoje Gimnazija, Srednja Ekonomska i nekolicina tehničkih škola. Broj učenika se u gimnaziji i ekonomskoj školi iz godine u godinu smanjuje, tako da se opravdano strahuje od gašenja ovih škola. Iz generacije u generaciju sve više gornjovakufskih svršenih osnovaca, srednju školu upisuje u Bugojnu ili čak nekom udaljenijem gradu.

joomplu:86   joomplu:87   joomplu:108   joomplu:107

  • Objavljeno u gv

Prošlost grada

Gornji Vakuf kao gradsko naselje nastao je istom krajem XVI vijeka. Sam naziv ovog pitomog gradića upućuje da ispitivanja o njegovu postanku treba dovesti u vezu sa institucijom vakufa. Valja napomenuti da su vakufi u svim islamskim zemljama odigrali golemu ulogu u urbanom razvitku, pošto su putem vakufa izgrađivani skoro svi objekti javnog značaja u pojedinom naselju. Međutim u slućaju Gornjeg Vakufa, kao i još nekih drugih urbanih centara još je mnogo više naglašena uloga vakufa.

Za postanak Gornjeg Vakufa važi naime analogna situacija kao i sa Donjim Vakufom, Kulen Vakufom, Varcer Vakufom, Skender Vakufom, Skucanim Vakufom, Vakufom (kako se do 1878. nazivao Sanski Most), ali i sa Rudom i Novom Kasabom. Sve ove varoši svoj postanak imaju zahvaliti aktu o uvakuvljavanju kojim se zasnivala varoš, i to obično prvo izgradnjom džamije na trgu, a onda izgradnjom drugih pratećih objekata. Praksa sa izgradnjom varoši na podlozi vakufa poznata je već od prvog doba islama. Spominje se da je drugi halifa Omer izlučivao erazijska zemljišta i stanovništvo koje se naseljavalo u novoosnovanom naselju "ikta" učinio, oprotivši ga danka ili poreza. S tom tradicijom nastavili su i Turci. Radilo se o gradskim naseljim nastalim najviše na erazijskom zemljištu koje je po prijedlogu svojih osnivača, sa sultanskim dopuštenjem postajalo mulkovno uz istovremeno podjeljivanje određenih povlastica. S obzirom na pravni karakter uvakufljenja ovo bi bili evkfi sahiha, od kojih treba razlikovati evkafi gajri sahiha ili tahsisat, gdje je erazijski karakter na zemljištu zadržan, s tim da je vladar, bilo desetinu i penosnu pristojbu, ili samo uživanje.

Postanak Gornjeg Vakufa stoji u najužoj vezi sa vakufom Mehmed - bega, zvanog Stočanina, a to znači da je njegova džamija od fundamentalnog značaja za osnutag same varošice. Zato povijest Gornjeg Vakufa kao gradskog naselja nalazi svoje ishodište u Mehmed - begovoj džamiji.
Prilikom ispitivanja prošlosti Gornjeg kao i Donjeg Vakufa, pa i drugih urbanih centara Skopaljske župe, postoji jedna naročita poteškoća: Ovdje nije od tolike važnosti to što u historijskim vrelima srećemo i sa šeher Skopljem na Vardaru, neovisno od toga što je filiološki jedno i drugo Skoplje različitog porijekla: šeher Skoplje nazvano je po ilirskom Scupi, dok je naziv Skoplje za župu, a po njoj i urbane centre Skoplja izveden od Uskoplje, što će reći usko polje, kakvo ovo polje faktično i jeste: dugo je oko 27 km, a široko svega oko 2 km. Dileme izaziva to što se u historijskim vrelima pojmom Skoplje označava kako župa tako i pojedini urbani: Gornji i Donji Vakuf, pa kako se čini i Prusac. Pojedina vrela često navode općeniti termin Skoplje, imajući u vidu, bilo župu, bilo Gornji ili Donji Vakuf, bilo pak Prusac, pa se često ne zna šta se u pojedinim konkretnim ima podrazumjevati. Inače se u vrelima naš gradić spominje kao Gornji Vakuf, Gornje Skoplje, Vakfi Bala, Vakfi Sagir idt., ali kako rekosmo često i samo kao Skoplje. Poteškoće su donekle i u tome što i izvan Skopljanske župe postoji više gradova koji u svome nazivu sadržavaju oznaku vakuf.

Kraj oko Gornjeg Vakufa kao u ostalom i sva Skopaljska župa, bila je oduvijek izrazito dobro naseljena. Plodnost zemlje, bogatstvo šumom i divljači po okolnim bedima, povoljni uvijeti za ekstraktivno rudarstvo i obradu rude učinili su ovaj kraj odavno privlačnim za ljudska naselja.
Još potkraj XVII vijeka jedan mletački uhoda vjerovao je da zapadno od Prusca - što će reći na širem sektoru Gornjeg Vakufa sa Vranicom, Radovanom i Rosinjom - postoji rudnik zlata.

Već u prvim izvorima o postojanju bosanske države, Uskopaljska dolina se spominje kao sastvani dio zemlje kojom vladaju bosanski vladari. To je jedno vrijeme granično područje Bosne, tako da su česti upadi hajduka i drugih razbojnika u Skopljsku dolinu.
Mjesto i uloga ovog kraja ogleda se i u zastupljenosti srednjovjekovnih utvrda. U Glasniku Zemaljskog muzeja od 1901. fodine, tvrdi se kako se "po brdima oko Gornjeg Vakufa, osobito onima sa sjeverne i zapadne strane, nizahu veliki i tvrdi gradovi nekadašnjih domaćih velmoža, a podno brda bijahu rasijana sela". Uz BISTRICU gdje su se navodno u srednjem vijeku održavali vašeri i bila crkva nalazila se dva grada, jedan istočno a drugi zapadno. Nešto istočnije na Središtu, iznad Krupske špilje, bio bi također jedan grad, a tamo gdje se Volješnica sastaje s Vrbasom, postoji lokalitet Podgrađe.

Ništa rječitije o naseljenosti kraja oko Gornjeg Vakufa ne govori koliko brojnost srednjovjekovnih stečaka. U gornjovakufskoj općini postoji oko 581 stećak, najviše u formi sanduka i to na području samog Gornjeg Vakufa, zatim Bistrice, Volara, Podgrađa, Paloča, Donje Bistrice, Hrasnice, Voljica, Pidriša, Vrse, Krupe, Dobrošina, Pridvoraca, Voljevca i Ždrimaca. Na neke od ovih srednjovjekovnih nekropola teritorijalno se nadovezuju stara katolička i stara muslimanska groblja, što indicira na kontinuitet srednjovjekovnog stanovništva sa stanovništvom najranijeg turskog doba. Ovdje je posebno interesantno Mezarije Šehitluci u selu Bistrica, situirano na jednoj glavici, iznad lokaliteta Crkvine, u blizini skupine stećaka.
Poslije Drugog svjetskog rata Gornji Vakuf je, kao u ostalom i cijela Bosna i Hercegovina, doživio svoj puni procvat. Naime proces industrijalizacije koji se odvijao u cijeloj Jugoslaviji, zahvatio je i Gornji Vakuf.
Tako je napodručju općine Gornji Vakuf vršena eksploatacija uglja, gipsa, kvarcita, željezne rude i dolomita. U svim ovim rudnicim bilo je zaposleno 600 radnika.

Pored rudarstva u Gornjem Vakufu se u poslije Drugog svjetskog rata razvila i metaloprerađivačka djelatnost. Nosioci ove djelatnosti prije svega su bili "Tom" i tvornica opruga "Unis". U ovim firmama je nekad bilo zaposljeno oko 800 radnika.
Pošto je ovo područje jako bogato šumom, u Gornjem Vakufu se razvila uspiješno i drvoprerađivačka djelatnost. Nosilac aktivnosti u ovoj djelatnosti bila je tvornica namještaja "G. V. mebl" na Trnovači.
Zahvaljujući procesu industrijalizacije, razvila se i tekstilna industrija, u vidu dvije firme, i to "Borac" i "TOP", koje su zapošljavale više stotina radnika.

Poslije tragičnog rata koji je zadesio BiH, u periodu 1992. - 1995. godine, Gornji Vakuf je doživio užasna razaranja. Naime u ovom području bio je ratni sukob između Armije BIH i HVO. Hrvatska vojska HB potpomognuta teškim naoružanjem Vojske Republike Hrvatske, vršila je konstantna granatiranja grada sa okolnih brda. Gornji Vakuf je bio ključna kvota za dalje širenje paradržavne tvorevine Herceg Bosne, koja se trebala spojit sa Republikom Hrvatskom. Koliko je ovo bilo bitno ratište za Hrvatsku vidljivo je iz razgovora tadašnjeg predsjednika R Hrvatske Franje Tuđmana sa generalima, gdje on inzistira na osvajanju Gornjeg Vakufa, kako bi se moglo nastaviti dalje sa zamišljenim aktivnostima. Sreća je bila što je u Gornjem Vakufu pružen veliki otpor lokalnog Bošnjačkog stanovništva, te se generali u tom razgovoru, žale Predsjedniku da nemogu nikako da uđu u sam grad.

Posljedica ratnih dešavanja je da je danas Gornji Vakuf podijeljen grad, sa promijenjenim službenim nazivom općine u Gornji Vakuf - Uskoplje.

  • Objavljeno u gv
Priključi se za RSS feed