FOTO: Salih Čaušević (71) zajedno sa sinom i snahom na 450 m2 ubrao preko 2 tone krompira

Salih Čaušević (71) se zajedno sa svojom porodicom bavi uzgojem krompira, kupusa i malina, a pravi i domaći sok od drijena. Ove godine je na 450 metara kvadratnih ubrao preko dvije tone krompira, a uskoro počinje i sjetva kupusa.

U gornjevakufskom naselju Voljice živi i radi Salih Čaušević, 71- godišnji penzioner. Iako u poznim godinama i srčani bolesnik, Salih ne miruje. Zajedno sa sinom i snahom uzgaja maline, kupus i krompir. Ove godine ga je krompir posebno iznenadio, jer je na 450 kvadratnih metara ubrao preko dvije tone krompira.

Ne pamti ovoliki rod krompira

"Ne pamtim da sam ikada imao ovoliki rod na ovako malom prostoru. Prošle godine sam krompir posadio na duplo većoj površini, ali nisam uspio naći ni 100 kilograma. Prošle godine je ovdje bila ledina, dakle, nakon dugo godina se prvi put sadi na njoj, dobro smo pođubrili i kupili novo sjeme, tri različite sorte. To se pokazalo kao dobitna kombinacija", kaže Salih.

S obzirom da ga je krompir prošle godine izdao, sada je odlučio da poveća zasad kupusa, te ga je rasadio na površini od oko dva duluma. Kupus je već prispio za sjetvu, pa se nada da će uskoro početi i prodaja na veće količine.

"Godinama sadim kupus, i ne pravim razliku između ovog što prodajem i onog koji koristim za lične potrebe, nema razdvajanja, svaki je isti. Zemlju prehranjujem stajskim đubrivom, a zaštitu koristim u predviđenom periodu, kad se kupus tek krene razvijati. Garantujem da je zdrav i siguran za upotrebu", dodaje Salih.

Posla u poljoprivredi uvijek ima

Salih dodaje da ko hoće raditi, uvijek može naći posla u poljoprivredi. Puno puta se desi da nešto izda i ne rodi dobro, ali kad ima više kultura, izbalansira se to. Prije desetak godina posadio je dva stabla drijena, koja su ove godine dali puni rod. Ne znajući šta će da tolikim drijenom, počeli su sa prodajom soka, koji inače  prave samo za svoje potrebe.

"Ljudi se vraćaju prirodi i prirodnim proizvodima. Kada je moj sin objavio da prodaje krompir i sok od drinjka (mi ga tako zovemo), počele su i narudžbe. Veseli nas što se počinje cijeniti domaća proizvodnja", završava Salih.

Agroklub.ba

Više...

FOTO: Rasadnik ukrasnog drveća 'Freš' u Duratbegović Docu

Mahir Delibašić je diplomirani inžinjer hortikulture, koji je 2008. godine diplomirao, a nakon toga i pokrenuo rasadnik ukrasnog drveća. Iako je početak bio težak, što zbog investicija, što zbog nedovoljnog iskustva, Rasadnik "Freš" je stvorio utabanu stazu ka uspjehu i važi kao brend na području gornjevrbaske doline.

Mahir je odrastao u Kaknju, ali nakon završenog fakulteta dolazi  u rodno mjesto svoje majke, u Duratbegović Dolac, selo smješteno pored magistralnog puta Bugojno- Gornji Vakuf/Uskoplje. Na porodičnom imanju počinje uzgajati sadnice ukrasnog drveća.

Najveći problem - dug period za prvu prodaju

"Nakon što sam diplomirao, došao sam ovdje i odlučio da naučeno sprovedem u praksi. Ispostavilo se da je to bio pravi pogodak. Prošao sam puno mukotrpnog rada i godine iščekivanja do prve prodane sadnice, čuo puno demotivirajućih priča i na kraju dokazao da se sve ovo isplatilo", započinje ovu pozitivnu priču Mahir.

Mahir sada ima rasadnik na površini od 18 dunuma i stalno proširuje ponudu svojih proizvoda i usluga. Uz svoje roditelje, koji mu i dalje pružaju nesebičnu podršku, zapošljava još tri stalna radnika u rasadniku, dok u sezoni zapošljava još sezonskih radnika, u zavisnosti od potrebe. U ponudi ima razne vrste tuja, šimšira, brezu, javor, juniperuse, lipe, različite vrste autohtonih vrsta, johu, oskrušu, žalosnu vrbu, bijeli i crni dud, itd.

"Da bi se proizvela sadnica, obično je potrebno duže vremena, a to varira od vrste. Minimalan period da bi se sadnica proizvela za prodaju je tri godine, a za većinu vrsta je potreban period od pet godina. Najveći problem za početnika je upravo taj dugi period za prvu prodaju. Potrebna je velika investicija. Meni je, recimo, trebalo desetak hiljada maraka godišnje, i da nisam imao podršku svoj dajdže koje me pomagao i moralno i finansijski, ja ne bih izdržao", dodaje Mahir.

Mahir Delibašić: Ljudi bježe od motike i poljoprivrede

Za uzgajivače ukrasnog drveća i grmlja nisu predviđeni poticaji od države, a dug period uzgoja zahtjeva velike investicije i dug period čekanja do prve prodaje itekako otežavaju početak i motivaciju proizvođačima. Mahir nam je rekao da je teško naći i radnu snagu, jer ljudi bježe od motike i poljoprivrede.

"Da nije bilo psihičke podrške moje porodice, ja bih kao mlad inžinjer odustao već na početku. Ali oni su me podržavali i gurali dalje, tako da sam izdržao. Bitno je napomenuti da mi nemamo podršku države kroz poticaje, kao što je slučaj sa uzgajivačima voća i povrća. Nudio sam ja i poljoprivrednim apotekama i uvoznicima ukrasnog drveća svoje sadnice, ali nisu me podržali, vole kupiti uvozno nego domaće", zaključuje Mahir.

Rasadnik "Freš" u svojoj ponudi ima ukrasno drveće i grmlje za svačiji ukus, a za one koji ne vole motiku ili nisu u mogućnosti da održavaju svoj vrt, nude i usluge sadnje i održavanja vrta i ukrasnog grmlja.

Agroklub.ba

Više...

FOTO: Mještani naselja Dražev Dolac ne odustaju od uzgoja kupusa

Gornjevakufsko naselje Dražev Dolac je od davnina poznato po uzgoju i prodaju kupusa. Poslije prve kiše u junu, polje je načičkano ljudima koji sade kupus na njivi, a u jesen se postavljaju improvizirani štandovi pored magistrale, na kojima mještani prodaju kupus u vrećama

Moje rodno selo Dražev Dolac, od davnina je poznato po uzgoju i proizvodnji kupusa. S prvom kišom u junu, po cijelom draževskom polju se može vidjeti na desetine ljudi kako sade kupus. Tako je i ove godine, čekala se kiša da se krene sa sadnjom kupusa, i evo ga, za par dana cijelo polje je zasađeno kupusom.

Prethodnih godina se većina mještana počela baviti i uzgojem maline, pa je smanjila količinu kupusa. Međutim, kako je cijena maline oslabila, tako su se i plantaže maline smanjile, a polja pod kupusom povećala. Ono što je sigurno, uvijek se nešto sadi, mještani Dražev Doca ne dopuštaju da zemlja bude prazna.

Šta poslije malina? Pa kupus.

Admira Muratspahić sadi 13,5 dunuma kupusa ove godine, a uz to ima i jedan dunum malina. Na svoju djecu prenosi ljubav prema zemlji i poljoprivredi, pa ih vodi sa sobom na njivu, oni se igraju dok ona radi. Smatra da će gledajući nju kako radi i oni zavoljeti sve to.

"Kupus je tradicija ovog sela, i većina mještana ga sadi. Nekoliko porodica se bilo opredjelilo za malinu, pa su smanjili kupus, a sad opet vade maline, pa sade kupus. Ljudi se bore, ne daju da im zemlja bude prazna, pa sade šta im donosi više zarade. I ja sam imala tri dunuma malina, sad imam samo jedan, ali zato se posvetim više kupusu. Kad dođe vrijeme za berbu kupusa, ja zakupim još nekoliko njiva, pa i to posječem i prodam. Prošle godine sam prodala preko 20 hiljada vreća kupusa", kaže Admira.

Za sve one koji strahuju šta poslije malina, i šta se može posaditi, Muamer Čaušević iz gornjevakufskog naselja Voljice, predlaže sadnju kupusa.

Većina mještana je poljoprivredno orijentisana

"Prošle godine sam iskorijenio oko dunum malina sorte Vilamet i ove godine sam na tom mjestu zasadio kupus. Prije toga sam par puta prefrezao zemlju i očistio od korijena maline. Iako je vegetacija odavno krenula, od malina nema ni traga, samo kupus i obični korov", kaže Muamer.

Edina Muratspahić iz Dražev Doca uzgaja kupus već više od 15 godina, od kada se udajom doselila u ovo selo. Vremenom je zasadila i maline, a sada zajedno sa mužem i troje djece uzgaja dunum maline i dva dunuma kupusa, a ima i predivan ružičnjak u dvorištu.

"Živjeti u Dražev Docu, biti okružen ovakvim divnim parcelama, a ne baviti se poljoprivredom, nekako ne ide jedno s drugom. Većina mještana je poljoprivredno orijentisana, iako imaju stalni posao, pa tako i moja porodica. Sadimo kupus, imamo maline, preko ljeta beremo i borovnice, koje prodajemo. Smatram da trebamo iskoristiti sve što nam priroda pruža, naravno, vodeći računa da i mi ne naudimo prirodi. Mene zemlja osvježava i volim raditi na njivi i u cvijeću, da ne spominjem prednost hrane koju sami uzgojimo, znajući način na koji je proizvedena."

Poljoprivrednici nisu zaštićeni

Razgovarajući sa Edinom, dotakle smo se i teme prodaje kupusa, te gdje će ga prodavati i po kojoj cijeni. I onda nastupa ta negativna, tamna strana poljoprivrede u Bosni i Hercegovini, neizvjesnost i nepostojanje zaštite proizvođača.

"Svjesna sam ja činjenice da je poljoprivreda riskantna, da sadimo i radimo u neizvjesno, ne znajući ni kolika će biti cijena, ni da li ćemo prodati kupus, ali isto znam da ako ne posadimo nećemo ništa zaraditi sigurno. Nažalost, poljoprivrednici nisu zaštićeni, niti podržani, poticaji za proizvodnju su pojam, a za kupus pogotovo, jer treba imati potpisan ugovor sa otkupljivačem, a većina nas to nema, jer kupus prodajemo na malo, tu pored ceste, na pijaci ili poznanicima", zaključuje Edina.

Agroklub.ba

Više...

Hazim Ljubunčić se bavi stočarstvom, malinarstvom, te uzgaja kupus

U gornjevakufskom selu Voljice živi bračni par Hazim i Nihada Ljubunčić, koji su svoj život proveli baveći se poljoprivredom. Od 1999. godine se bave stočarstvom, počeli su sa uzgojem dvije, a sad imaju pet krava. Mlijeko  od početka predaju u lokalnu mljekaru, a od 2013. godine se bave i malinarstvom. Najprije su zasadili jedan dunum malinom, a poslije su ih proširili na zemljište od 3,5 dunuma. Kažu da su do unazad dvije godine bili itekako zadovoljni malinarstvom, čak su kupili i zemljište na koje su proširili maline, te im se uloženi novac vratio iste godine. Uz pomoć poljoprivrede su omogućili djecu da upišu studije,a danas su ponosni roditelji jedne doktorice medicine.  Iako je mnoge malinare loša cijena navela da uništavaju zasade, Hazim se još ne predaje, i već vrši proljetne radove u malinjaku.

- Maline su kao i kupus, jednu godinu ga damo kravama, jer mu je loša cijena, a drugu godinu i šumarice odu po dobroj cijeni. Što znači, poljoprivreda je  riskantna u svakom slučaju, ne znaš kakva će godina biti, ali ipak radiš i ulažeš pa kako prođeš- kaže Ljubunčić u razgovoru.

Kako krene rano proljeće, počinju i njihovi vanjski poslovi, najprije čiste njive od korova, zatim po njima rasporede stajsko đubrivo, pa idu u maline, vezanje, okopavanje, đubrenje, plijevljenje i sve tako do branja. Uz to, posade i dva dunuma kupusa, a i on zahtijeva dodatnu obradu zemljišta. No, uz pomoć njihovog sina Selmira, oni sve to stižu bez problema.

- U poljoprivredi je bitno  da se radi više kultura, jer je sve povezano, ako imaš krave, ostaje ti stajsko đubrivo, pa možeš đubriti  i maline i kupus. Što ostane kupusa da se ne proda, i trava koja bude po malinama služi kao hrana za krave, ništa ne propada, sve se iskoristi. A ako jedna kultura ne rodi dobro, ili bude loša cijena, pa bit će zar ona druga dobra- završava naš razgovor.

Dodaju  da su dosad fino živjeli od poljoprivrede, te su se pomalo širili kupujući zemlju i mašine.  Navode da su sve što imaju kupili novcem zarađenim od poljoprivrede, a da ništa ni od koga nisu dobili besplatno.

Više...

Hajrudin Alić: Od prodaje mlijeka školujem četvero djece

Hajrudin Alić (43) iz gornjovakufskog naselja Batuša uspješno se bavi stočarstvom u kojem je, kako kaže, prepoznao velike mogućnosti.

"Ovim poslom se bavim već dvadeset godina, a danas je moja porodica vlasnik farme krava. Posla je puno, ali kada neki posao radite s ljubavlju, nije teško", kazao je.

Dodaje da je, zahvaljujući učešću u projektu samozapošljavanja za koji se prijavio prije deset godina, registrirao obrt i proširio proizvodnju.

"Imamo dvadeset muznih krava i proizvodnju oko 6.000 litara mlijeka koje, na osnovu potpisanog ugovora, predajemo mljekari "Meggle" iz Bihaća. Zadovoljan sam dosadašnjom saradnjom ", naglasio je.

Ističe kako je u posao uveo cijelu porodicu i da ima svu potrebnu mehanizaciju za rad na farmi, te da se i ubuduće namjerava baviti poljoprivredom i stočarstvom.

"Ne mislim odustati od ovoga. Napravio sam novu štalu po evropskim standardima, kapaciteta trideset krava, i aplicirao za kantonalna sredstva namjenske podrške poljoprivredi za projekt proširenja stajskog objekta na kapacitet od pedeset grla", priča ovaj Gornjovakufljanin.

Smatra da sve farme na teritoriji ove općine imaju perspektivu, te da bi njihovim vlasnicima, ipak, od velike koristi bila veća podrška lokalne zajednice, kao i poticaji u primarnoj proizvodnji s viših nivoa vlasti.

"Uvjeti nisu baš najbolji za nas poljoprivrednike. Ulaganja su velika, a rezultati ne budu uvijek dobri. Ali, ne želim ostaviti svoju zemlju i ići u nepoznato. Želim ostati i raditi posao koji volim", zaključio je.

Na kraju kaže da od prihoda koje ostvari od stočarstva i poljoprivrede uspijeva školovati četvero djece, od kojih je najstarija kćerka studentica i osigurati sve što treba za svoju porodicu.

FENA/Klix-ba

Više...

Spisak 326 osoba iz Gornjeg Vakufa-Uskoplja koje su dobile poticaj za proizvodnju malina

Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Srednjobosanskog kantona je dostavilo spiskove ministarstvu finansija SBK za isplatu poticaja za proizvodnju malina.

Ove godine novčanu podršku je dobilo 1472 uzgajivača malina za što su izdvojena sredstva u iznosu 408.632,25KM.

Salkan Merdžanić, ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva SBK za Novum.ba kaže da je ovo mjera kojim se nastoji dati podrška malinarima.

„Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva SBK-a je i ove, kao i ranijih godina, našlo način da omogući novčanu podršku za što veći broj uzgajivača malina. Sredstva su dobili malinari iz 11 općina Srednjobosanksog kantona i vjerujem da će im pomoći u realizaciji njihovih poslova" - kaže ministar Merdžanić.

Za općinu Gornji Vakuf/Uskoplje broj odobrenih zahtjeva je 326 a iznos poticaja je 97.486,00 KM, za Bugojno 210 odobrenih zahtjeva 56.513,73 KM, za općinu Donji Vakuf broj odobrenih zahtjeva je 168 a iznos je 44.660,30, za općinu Jajce 19 zahtjeva a iznos je 4.342,90 KM, općina Travnik 80 zahtjeva a 18.298,70 KM, Novi Travnik 170 zahtjeva a 39.983,18 KM, općina Vitez 89 zahtjeva 20.564,20, općina Busovača 219 zahtjeva a 73.015,66 KM, općina Fojnica 108 zahtjeva a 29.750,25 KM, općina Kiseljak 66 zahtjeva a 17.482,04 KM i općina Kreševo 12 zahtjeva a 2.619,05 KM. Pravnim licima je, za 5 zahtjeva, odobreno 3.916,24.

Spisak uzgajivača malina koji su dobili poticaj pogledajte u dokumentu PODRŠKA ZA PROIZVODNJU MALINE

Novum.ba

Više...

FOTO: Ivica Ikić, uspješni pčelar iz naselja Ploča, općina Gornji Vakuf-Uskoplje

Porodica Ikić se pčelarstvom bavi već 38 godina, svoje košnice sele širom Bosne i Hercegovine i uspješno plasiraju sve svoje proizvode. Iako imaju 200 rodnih košnica, i proizvedu velike količine uvijek se traži bar kilogram više.

U naselju Ploča, na području Gornjeg Vakufa- Uskoplja  živi porodica Ikić, koja se već 38 godina bavi pčelarstvom i proizvodnjom meda. Ovu djelatnost je pokrenuo Dragutin Ikić, koji je preminuo prošle godine, a tradiciju su nastavili njegov sin Ivica i snaha Ana.

"Otac se počeo baviti ovim poslom prije 38 godina, radio sam i ja uz njega, ali sve je bilo amaterski. Unazad 15 godina smo kupili prevozna sredstva, kamion i dizalicu, da možemo seliti pčele širom Bosne i Hercegovine. Od tada smo se počeli ozbiljno baviti pčelarstvom. Do sada smo posao proširili na 200 rodnih košnica", kaže Ivica Ikić.

Košnice sele od Posavine do juga Bosne

U proljeće košnice sele u Posavinu, gdje proizvode bagremov med, zatim ih sele na ispašu na livadu, u Gornjem Vakufu-Uskoplju, zatim na planinu Vranicu, i od toga prave livadski med. Na kraju pčele sele u Livno, i tamo proizvode šumski ili med od vrijeska, zavisno od godine.

Tokom godina su proizvodnju meda proširili i na druge preparate na bazi meda: polen, vosak, meleme, kreme, itd.

"Pčelarastvo je jedan dugotrajan proces, morate biti strpljivi da dođete do rezultata, preduvjet za uspjeh je strpljenje. Rezultate možete očekivati tek nakon deset godina. Mi se i poslije toliko godina tek učimo", naglašava Ikić.

Iako se na tržištu može naći dosta proizvođača meda, bračni par Ikić nije zabrinut. Oni svoje proizvode uspješno plasiraju na području svog kantona, te na području Zeničko- Dobojskog kantona. Posjećuju i sajmove u ova dva kantona, a njihovi proizvodi  se mogu pronaći u par trgovina u okolnim gradovima, te na njihovoj facebook stranici Pčelarstvo Ikić.

"Sarajevo još nismo ni dotakli prodajom, iako je tu najveće tržište. Jednostavno ne stignemo proizvesti onoliko meda koliko možemo prodati. Svake godine smo deficitarni što se količine meda tiče. Mi smo zadovoljni kako posao ide dosada, a planiramo se nastaviti širiti pomalo i na područje cijele Bosne i Hercegovine,  nastavit ćemo ovim istim tempom kojim smo i dosad napredovali", kaže Ivica.

Ljubav prema pčelarstvu prenose i na djecu

Izrazito ih čini sretnima i ponosnima što nastavljaju porodičnu tradiciju, a svoju ljubav prema pčelarstvu prenose i na svoje troje djece, koji već učestvuju i pomažu roditeljima u ovom poslu.

"Djeca uživaju da se vrte oko nas dok se mi bavimo pčelama i medom, oni prave ukrase od voska, izlivaju ga u kalupe. Starija  kćerka je napravila i cjenovnik za potrebe sajma. Drago nam je što ljubav prema pčelama prenosimo na njih. Nadamo se da će i oni kad odrastu nastaviti ovu tradiciju", veselo govori Ana.

Naila Čaušević/Agroklub.ba

Više...

Predstavnici Udruženja 'Zdrava malina' uzeli učešće na Sajmu obrta, poduzetništva i turizma

Predstavnici Udruženja "Zdrava malina" Gornji Vakuf- Uskoplje  uzeli su učešće na 7. Sajmu obrta, poduzetništva i turizma u Donjem Vakufu.

Sajam će trajati tri dana, a pored izložbenog, sajam je prodajnog je karaktera.  Članovi udruženja su pripremili i proizvode za degustaciju: kozji sir i suha jaretina.

Među brojnim posjetiteljima njihov štand su posjetili i načelnik Općine Gornji Vakuf-Uskoplje, te ministri u vladi SBK/KSB.

Više...

[FOTO] Azelma Zekotić: Iz zabave smo kupili dvije koze i jarca, danas imamo 60 koza i planiramo proizvodnju sira

Mlada poljoprivrednica Azelma Zekotić s ponosom kaže da se u kozarstvo zaljubila kada je prvi put sama ojarila kozu. Uz uzgoj šezdeset koza stigne i uzgajati maline, odgajati dvoje djece, proizvoditi sir i voziti traktor.

U selu Voljevac, na području općine Gornji Vakuf-Uskoplje se nalazi jedna od malobrojnih farma koza u Srednjoj Bosni.  Selo Voljevac je naročito pogodno za uzgoj koza jer se nalazi u podnožju planine Vranice i uz tok rijeke Vrbas. Tridesetčetverogodišnja Azelma Zekotić nam priča kako je počela da se bavi ovom poljoprivrednom granom.

Iz zabave nabavili dvije koze i jarca

"Sa kozarstvom smo počeli 2009. godine. Iz zabave smo nabavili dvije koze i jarca, smjestili smo ih u garažu, da bi koze ojarile po troje jaradi. Ja sam ih sama jarila i tako sam ih i zavoljela. Pomalo smo proširivali tako što smo mušku jarad mijenjali za žensku i kupovali još po jednu, dvije. Za par godina smo došli na brojku od 120 koza, i tad su boravile na Crnom vrhu, na planini Vranici", prisjeća se Azelma.

Ova mlada poljoprivrednica se prije tri godine počela baviti i malinarstvom, te je broj koza smanjila na 60. U međuvremenu je napravila novi štalski objekat kapaciteta 100 koza, uz svu potrebnu infrastrukturu, te planira napraviti novi objekat za pravljenje sira. Zakupila je zemljište pod obroncima planine Vranice, tako da koze nesmetano mogu ići u ispašu u šumu i na planinu.

"Sir pravim po receptu starijih žena iz komšiluka koje su pravile tradicionalni masni ovčiji sir, samo što je kod mene koziji masni sir. Pitala sam način pravljenja, koliko ide soli, koliko sirišta, a ostalo sam po svom osjećaju, jer se niko ranije u porodici nije bavio kozarstvom.“

Azelma Zekotić: Sama obavljam većinu posla oko koza

Azelma većinu posla obavlja sama, čuva koze, muze ih, pravi sir, ali kako kaže, pomažu joj muž, sin i kćerka. Najveću podršku ipak duguje svom ocu Ahmetu Šošiću, koji joj pomaže i oko koza i prilikom koševine, i sakupljanja ljetine, jer on ima svu potrebnu mehanizaciju.

Ovoj mladoj ženi ništa nije teško, pa ako zatreba, ona i traktor vozi. Njena farma "Herak" vrši prodaju mlijeka, sira i mesa, po narudžbi čak zakolju jare, očiste i umotaju u foliju te dostave kupcu.

Pa ako ste u prilici, posjetite njenu farmu i uvjerite se u kvalitet kozijeg mesa i sira.

Agroklub.ba

Više...

Duradbegović Dolac: Porodica Bektić živi od onog što sami proizvedu

Nikad nisam težila nečemu što ne mogu ostvariti, i uvijek sam bila zadovoljna onim što sam imala - kazala je Feni Hatidža Bektić iz Duratbegović Doca kod Gornjeg Vakufa-Uskoplja.

Dodaje da se njena porodica bavi proizvodnjom povrća, koje prodaju na pijacama u gornjovrbaskoj regiji, te da neke od proizvoda voze i u druge gradove, najčešće u Hercegovinu, Banja Luku i Krajinu.

Povrće iz domaće proizvodnje kupcima nude i na štandu nadomak porodične kuće, pored magistralnog puta koji iz pravca Bugojna vodi prema Gornjem Vakufu-Uskoplju.

Pažnju prolaznika privlače vrećice s veoma kvalitetnim kupusom, ali i krompir, luk, špinat, mladi luk, grah, orasi, brašno raznih žitarica, paprike, paradajz...

- Ovo je naš način da se pripremimo za zimu, jer nemamo druga primanja. Suprug i ja živimo sami, ali imamo djecu koja nam dođu pomoći, kada god to zatreba - naglasila je.

Pokazuje na ogromne tikve "stambolke“ koje je izložila, veli, samo radi atrakcije, s obzirom da je jedna teška oko sedamnaest, a druga više od trinaest kliograma.

-Uglavnom, nisu trebale nikakvu posebnu njegu. Nakon što ne budu mogle više stajati na ovom mjestu, podijelit ćemo ih s komšijama i prijateljima - kaže Hatidža Bektić.

Dodaje da je Duratbegović Dolac mjesto koje najviše voli, jer se tu i rodila, te da je oduvijek bila domaćica.

-Nikada nisam radila i nekom preduzeću, ovo je moj posao, i ne bih ga mijenjala ni za koji drugi - istaknula je.

Rukom pokazuje na već pripremljenu zimnicu, i tegle s kiselim povrćem.

-U proizvodnji ne koristimo nikakve hemikalije, što je jako važno. Imamo i jednu kravu. Živimo od svog rada, a najviše uzgajamo kupus - kazala je.

Ističe, na kraju, da su značajne količine kupusa plasirali u Vrapčiće i Tomislavgrad, i da će se pravi efekti ovogodišnjeg uroda znati tek po "skidanju s njive svih preostalih glavica“.

FENA/Faktor.ba

Više...
Priključi se za RSS feed