Drugi pišu

Drugi pišu

E-pošta: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.

Općinski sud u Bugojnu u cijelosti je prihvatio optužnicu Kantonalnog tužilaštva Srednjebosanskog kantona, koje je optužilo Adisa Pokvića da je javno izazvao netrpeljivost između građana bošnjačke i hrvatske nacionalnosti koji žive na području općine Gornji Vakuf.

Optužnicom mu se stavlja na teret da je 5. augusta prošle godine u ranim jutarnjim satima u mjestu Krupa bb, općina Gornji Vakuf, na vozilu vlasništvo A.P. ispisao crnom bojom simbol kukastog križa, na vozačevim vratima i na vjetrobranskom staklu, te na poklopcu motora ispisao natpis "BALIJE".

Zatim je na vozilu vlasništvo P. S., na vratima vozača i zadnjim lijevim vratima napisao velikim štampanim slovima crne boje natpis "USKOPLJE, BALIJE" i crnom bojom simbol križa, dok je na poklopcu motora istog vozila ispisao velikim štampanim slovima crne boje natpis "NOŽ, ŽICA SREBRENICA" i cnom bojom simbol kukastog križa.

Potom je na trotoaru ispred kuće vlasištvo M. P. ispisao simbol kukastog križa i ispod toga velikim štampanim slovima crne boje natpis "BALIJE", te je na zidu pomoćnog objekta - garaže vlasništo P. A., u sklopu koje se nalazi komora za farbanje, četkom za farbanje ispisao velikim štampanim slovima crne boje natpis "NEĆE BALIJA OSTAT USKOPLJE" i crnom bojom simbol križa.

Zatim je na svom BMW-u sive boje, četkom za farbanje duž cijele desne strane vozila ispisao velikim štampanim slovima crne boje natpis "USKOPLJE" i "BALIJE" kao i crnom bojom simbol križa dok je iznad zadnjeg desnog točka ispisao velikim štampanim slovima crne boje natpis "BALIJE".

Na "golfu 4", vlaništvo P. A., četkom za farbanje na zadnjem vjetrobanskom staklu i na staklu prednjih lijevih vrata napisao crnom bojom simbol kukastog križa, a na staklu zadnjih lijevih vrata velikim štampanim slovima crne boje natpis "USKOPLJE".

- Na taj način je javno izazvao međunacionalnu i vjersku netrpeljivost između građana bošnjačke i hrvatske nacionalnosti koji žive na području općine Gornji Vakuf, odnosno Federacije BiH - naveli su iz Tužilaštva USK.

Pokvić je optužen za krivično djelo izazivanje međunacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti iz člana 163. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, za koje je propisana kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine.

Zanimljivo je da je neposredno nakon prijave događaja, Pokvić davao izjave medijima i glumio šokiranost, da bi nakon što je policija utvrdila da je ustvari on odgovoran za njihvo ispisivanje, sve priznao u MUP-u Srednjobosanskog kantona.

Faktor.ba

Povratka djece u učionice, u ovoj školskoj godini, najvjerojatnije neće biti, osim za maturante koji će dio završnih ispita polagati online, a dio u školama, potvrdio je ministar obrazovanja Srednjobosanskog kantona Bojan Domić.

– Uz stare ocjene, u instrukciji smo naveli da ostavljamo mogućnost online ocjenjivanja, koje se, naravno, malo drugačije vrednuje nego uobičajeno – rekao je Domić.

Govoreći o maturantima, istakao je da će oni završne radove poslati putem e-maila, dok će obrana radova biti u školama, sukladno propisanim mjerama zaštite.

– Kad su u pitanju njihovi pisani završni ispiti odlučili smo da to, ipak, bude u školama, naravno, uz propisanu distancu, dok će usmeni ispiti biti polagani online. Naravno, tamo gdje za to ima uvjeta, a tamo gdje nema ostavlja se mogućnost da to bude u školama. Također, za svu djecu koja, iz bilo kojeg razloga, ne mogu pristupiti pismenom ispitu, ostavlja se mogućnost da se nađe srednja ocjena iz prethodnih ocjena – naglasio je Domić.

Dodao je da će preuzimanje svjedožbi biti organizirano sukladno postojećim mjerama zaštite.

– Upis u srednje škole, bit će definiran slično kao za prvačiće, dakle uz evidentiranje putem e-maila. Sve ono što se može odložiti bit će odloženo i u većini škola neće biti potrebe da djeca dolaze do srpnja ili kolovoza – naglasio je on.

Domić je kazao da se, zbog rada na dokumentaciji, nastavnici vraćaju u škole u SBK.

Novum.ba

Piše: Prof. dr. Džemaludin LATIĆ (za INS.ba)

Sada kada je stala na kolosik koji vodi u europske integracije, Bosna i Hercegovina i njezino izparcelisano družtvo neminovno će ući u proces epohalnih promina. Među tim prominama naći će se i ona u njezinome jeziku, prije svega– u standardnojezičkoj normi toga jezika, ili: tih jezika – kako se oni tretiraju u državnom, federalnom i kantonalnim ustavima.

To stoga što slovo i duh povelja na kojima je utemeljena Europska unija kao i savremena sociolingvistika varijantnost (a ne homogenost!) vide kao temeljnu odliku jezičkih sistema. U najširem smislu, varijantnost odslikava duh savremenog svita Zapada: u konceptu demokratskog družtva, u postmodernoj Umjetnosti i Filosofiji..., di „sve što živi - i treba da živi“(V. Milošević), di svaka formai ideja (savremena filosofija naročito insistira na tzv. „starim idejama“ koje su u prošlom stoliću „prebrzo i nekritički odbačene“) koje su živile u prošlosti imaju pravo da se afirmišu i žive, da se nadograđuju i oplođavaju u savremenosti, itd.

Prema iztraživanjima najznačajnijih bosanskih historičara, paleografa, dijalektologa, lingvista, književnih historičara, historičara bh. kulture (N. Klaić, H. Kuna, M. Rizvić, M. Hadžijahić, I. Lovrenović, Dž. Jahić, S. Kadić i dr.), kao i inozemnih (Norvežanin Svein Mønnesland, na primjer) koji su nam poslužili u oblikovanju osnovnih teza za ovaj tekst, ikavski je „najstariji jezički idiom u Bosni i šire,“ „izvorni prirodni jezik prvih stanovnika Bosne slavenskog jezika – Slavenoilira, Bošnjana“ (Kadić u svojoj studijiBosanski jezik između lingvocida i lingvosuicida, Planjax, Tešanj, 2014.). Prema istom bos(a)nisti, a na temelju iztraživanja N. Klaić, prije svih drugih (v. njezinu Srednjovjekovnu Bosnu...,'Eminex', Zagreb, 2005.), Bošnjani su svoj ikavski jezik donili iz prapostojbine (di god ona bila) i na njemu, u 6. viku n.e., jezički slavenizirali preostale Ilire Bosne.

„Dokle god su doprli i gdje god su živili Bošnjaci (naslidnici „dobrih Bošnjana“ – op.a.), nosili su svoj ikavski jezik i govorili njime. A dokle se razprostirao, prostor na kojem su živili Bošnjaci obilježen je nekropolama stećaka, ekskluzivnim srednjovjekovnim bosanskim nadgrobnim spomenicima. Mapa tih nekropola...poklapa se u milimetar sa mapom srednjovjekovne bosanske države kralja Tvrtka (Bosansko kraljevstvo).“

O tome jeziku svidoči najstarije bosansko pismo zvano – kako Bog zapovida, jà kako drugčije- bosan(č)ica, kao i svi najstariji jezički spomenici nastali u Bosanskom kraljevstvu od sredine IX. vika do njegova pada 1463.g., posebno povelje njegovih vladara, počam od Bana Kulina, priko kralja Tvrtka do zadnjeg od njih – Stipana Tomaševića. Stari vokal i znak jat u starobosanskom jeziku – kako je uztvrdila (autorova) profesorica, pokojna Herta Kuna (v. njezin radO tekstovima na narodnom i crkvenoslavenskom jeziku: ćiriličkim, latiničkim i glagoljskim, u: Starija književnost, I, Sarajevo, 1974.) – imao je glasovnu vrijednost i, a ne ije ili je, kako su, za potrebe velikosrbskog pokreta, tvrdili Vuk Karadžić, reformator srbskog jezika, i njegovi epigoni. Njihove neutemeljene, čak apsurdne teze i danas guslaju svi srbski i hrvatski lingvisti i diplomati koji rade na rušenju Bosanske države.

Sada se postavlja pitanje: A šta bi sa tim bosanskim ikavskim jezikom, di se zagubi, ima li ga danas digod?

Jednostavno, od tada do danas bosanski ikavski jezik je postao amblem Bošnjaštva, po kome se njegovi govornici razlikuju od svih ostalih Slavena na Balkanskom poluotoku. Posebno njegov „princip haka“ (slovo h iz starobosanskog jezika kao i posuđenice iz orijentalnioh jezika) te njegov šćakavski izraz pa, u dobroj miri, i njegov originalni akcenatski sistem- sve to otkriva ovaj autohtoni narod pred njegovim progoniteljima. Sve su te odlike ovog jezika, kao i njegova cjelovita struktura, dva i po stolića protiravane i zatomljene kako kod Bošnjaka koji su živili i koji i danas žive iztočno od Drine, u tzv. srbijanskom i crnogorskom Sandžaku, u nekadašnjem Skadarskom pašaluku (većem dijelu današnje C. Gore), u iztočnoj Hercegovini, u iztočnoj i sjevernoj Bosni...

Krhotine toga jezika do danas su sačuvane u centralnoj i zapadnoj Bosni, a nigdi kao u Skopaljskoj dolini, u uskom polju koje se proteže od Jajca do Privora izpod Zec-planine, Vranice i Prokosa. Tim jezikom i danas govore muslimani i katolici koji od iskona ovde žive izmišano, s manjom pravoslavnom zajednicom oko Bugojna i dalje oko Kupresa i Glamoča pa sve do Varcar-Vakufa. Isto tako, ova lipa katoličko-muslimanska mišavina (tako nagrđena kad je se dofate politika i vojske!) živi u okolici Prozora, u Rami, na Šćitu, sve do Duvna i Hlivna.

Isti ikavsko-šćakavski izraz pronaći ćemo u bosanskoj alhamijado književnosti koja je nastala u ovom kraju (mislimo na Duvanjski arzuhal Mehmed-age Pruščanina, Arzuhal protiv Spore hadži Jusufa Livnjaka, Sehletul-vusul Omer-ef. Hume, koji je hodžao u Rami, i dr.). Izgleda, koliko pamti ovaj Božji rob, koji je odrastao s katoličkom dicom, razlike u govoru između muslimanskog i katoličkog stanovništva u Skopaljskoj dolini mogle bi se svesti na minimum: katolici su zadržali / ili priuzeli (?) afrikate č i dž, kojih kod muslimana nije bilo, a i danas su nestabilne u njihovom izgovoru ( kat.večera / musl. većera, čep/ćep...); katolici su bili manje privrženi „principu haka“ pa nismo sigurno da li su i oni, kao muslimani ovoga kraja, izgovarali: uvehlo, truhlo, ogluhlo, rahlo, holuja, hudovica, promaha, uho...; kod katolika je kruh, kod muslimana hlib (Matvejević u Mediteranskom brevijaru kaže da je ova imenica nastala od rimskog naziva za tor, pa odatle: hlivno – natoreno misto na kome uspivaju šenica, ječam i raž)...

P. S.

U svojim Pridvorcima, kad god u njih dojdem, gledam sliku svoga druga Muharema Gvozdena, koji je iz mejtefa otišo u vojsku, tadašnju JNA. Ubiše ga – nikad se nije saznalo ko! –u lito godine 1967-e , jal 68-e, na jugoslavensko- mađarskoj granici, u blizini Virovitice. Govornik bosanskog ikavskog jezika sve dok nije otišo iz Pridvoraca, rahmetli Muharem se uslikao na graničnom kamenu broj taj i taj, a na poleđini napisao:

Gvozden Muharem Šaljem vam sliku da se sećate mene kad sam bijo kod kuće da vidite babo i majka to je njima da vide sina kojem je poverena cela jugoslavija pa da se zafale Bogu što mirno spavati mogu uspomenu čuvaj kod kamena na granici iz čega se vidi kuda nas vodi zaborav, lingvocid i, manje-više nesvjesni lingvosuicidnad vlastitim jezikom!

INS.BA

Piše: Prof. dr. Džemaludin LATIĆ (Za INS.ba)

Muhammed b.Muhammed b.Muhjiddin el- Prūzūrāvi (Brūzūrāvi) el-Bosnevi (1735.-1812.), u nas poznatiji kao Muhammed Prozorac, Iskejo-zade ili Skeho, pisao je svoja djela na arapskom jeziku prije više od dvije stotina godina, ali do danas je ostao skoro nepoznat, a još više: nepročitan / neprotumačen mislilac.

O njemu je na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu 2011.g. svoj magistarski rad odbranio  Fikret Pašanović  i objavio ga  u knjizi pod naslovom: Muhammed Prozorac i djelo Islamski način postizanja poretka – Bošnjak savjetuje sultana, (Sarajevo, 2012.). Raniji osvrti na ovog autora od strane Ibrahim-bega Bašagića, hafiza Omera Mušića, pa čak i Mehmed-ef. Handžića nejmaju neku posebnu važnost osim one historijske, kao puke evidencije. Pašanović je donio cjelovit i kritički sadržajan pogled na  ovog Prozorca. (Mnogo poznatiji Prozorci su: Varvari Ali-paša, s početka XVII.st., beg Kopčić, Josip Šentija, Veselko Tenžera, Meho Pirole, Osman Hadžić, fra Luka Markešić...  o kojima ćemo, ako Bog da, pisati kasnije u ovom serijalu o važnim, a mahom što nepoznatim, što nepriznatim piscima, narodnim tribunima, teolozima, djelima i kulturnim fenomenima iz Skopaljske doline, Prozorske nahije /Rame i sa Šćita.)

Ovaj naš Prozorac, Muhammed, koji je početni ilum stekao u hlivanjskoj Mir Tob-atan medresi (sagrađenoj 1642.g.), bio je kadija, naib, muftija, muderris i muvekit u Prozorskom kadiluku, koji je bio u sastavu Kliškog sandžaka, a službovao je i u Pruscu i Travniku. Potom je školovanje nastavio na nekoj od stambolskih Sahn-i seman medresa. U Stambolu se družio sa jednim još manje poznatim Prozorcem, Nebih Muhammed-efendijom, koji je, opet, bio stambolski kadija te kazasker Anadolije.

(Koliko je bila visoka ta titula vidi se iz činjenice da su u Osmanskom carstvu postojala samo dva kazaskera, tj. muftije najvišeg ranga: za Anadoliju i za Rumeliju.) Muhammed Skeho el-Brūzūrāvi el-Bosnevi, nakon što je negdje na Čaršambi, u blizini sultan-Fatihove džamije, dovršio svoj Minhādžu'n-nizām..., bio je primljen na naučni razgovor o tome djelu najprije kod tadašnjeg šejhul-islama Omera Hulusija, a potom i kod samog sultana, Selima III., kome je to djelo posvetio i za koga ga je izravno napisao – kako bi se Osmansko carstvo - i u njemu, na samom njegovom kraju, na zapadu Rumelije, njegova Bosna - spasilo od raspadanja.

Puni naslov Prozorčeva djela je: Minhādžu'n-nizām fi dīni'l-islam. To djelo pripada jednom posebnom naučno-književnom žanru u islamskoj kulturi i civilizaciji, žanru nasīhat-nama ili sijāset-nama, u kojima se daju savjeti (nasihati) vladarima i prinčevima, šeh-zadama, mladićima koji su od dječaštva odgajani i obrazovani u posebnim ustanovama za buduće sultane, vezire i slične nosioce vlasti, te podanicima države, tzv. 'avvāmu. To su savjeti najprije iz Kur'ana i Sunneta, ali i iz drugih svjetskih kulturnih tradicija: grčke, perzijske, indijske i dr.

Poznato je da Kur'an, kao tibjān li kulli šej' – objašnjenje za sve, i Sunnet poslanika Muhammeda, s.a.v.s., kao ostvareni Kur'an u ovozemnom pojedinačnom i društvenom životu, tretiraju i ovu oblast života – vlast, ciljeve njezina postojanja, način njezinog postizanja, održavanja i odlaska sa nje itd. U tome smislu, treba se samo prisjetiti kur'anskih kazivanja o Talutu, Davudu i Sulejmanu, Kraljici od Sabe, Musau, Jusufu..., a.s.,Spavačima Pećine (Ashabu'l-Kehf), Zul-Karnejnu... kao i o njihovim antipodima: Džalutu, fir'avnu (onom iz vremena Ibrahima i onom iz vremena Musaa, a.s.), Karunu, Hamanu, Mučiteljima vjernika (Ashabu'l-Ukhdud) - ..., te pojedinačnih ajeta iz sura eš-Šūrā, en-Nisa', Ali Imran... koji tretiraju izahtijevaju opće dogovaranje u vođenju javnih poslova, obnašanju vlasti i vođenju države.

Naš Prozorac, sasvim u duhu vremena u kojem se obrazovao i u kojem su se ispisivali šerhovi /tumačenja i kritičke valorizacije ranijih djela velikih autora, piše vlastiti šerh iz oblasti upostavljanja društveno-političkog pravednog poretka, nizāma,  naslanjajući se na ranija djela te vrste koja su na istom, arapskom jeziku napisali: Maverdi (el-Ahkāmu's-sultānijje), ibn Tejmijje (es-Sijāsetu'š-šer'ijje), Farabi (Ārā'u ehli'l-medīneti'l-fādile), Gazzali (Nasīhatu'l-mulūk, Mīzānu'l-'amel), Turtuši (Sirādžu'l-mulūk)...

No, najveći uticaj na njega ostavio je znameniti Hasan Kjafi Akhisari (Pruščak) (1544.-1615.) sa svojim poznatim djelimaUsūlu'l-hikem fi nizāmi'l-'ālem – Principi mudrosti o uređenju svijeta (djelo koje je sâm Kjafi sa arapskog preveo na turski i predao sultanu Mehmedu III. u Stambolu, na temelju čega je dobio obilnu Sultanovu finansijsku hediju iz koje je podigao svoj vakuf: čuvenu džamiju, medresu i mešćemu na prusačkom Srtu) i Revdātu'l-džennāt – Džennetske bašče, zbog čega bismoProzorca mogli nazvati bošnjačkim „malim Pruščakom.“ Tu je još i Tarīqat-i Muhammedija Muhammeda b. Pira Ali- ef. Birgivije (u.1573.) , po Muhammedu Hadžijahiću, kultna knjiga naše kulture i učenosti, i neka druga manje važna djela iz islamskih nauka.

Prozorčeva knjiga je zaista puna hikmeta (mudrosti), i koliko god se čovjek divi toj mudrosti, toliko se čudi količini prašine zaborava koja se puna dva stoljeća slijegala na nju. To je ona vrsta mudrosti koja sija kroz vrijeme, koja je neprolazna – zato što je potekla sa Božanskih izvora.

Dva centralna pojma na kojima stoji ova risāla (studija) jesu: et-taqvā i el-'adāle. To su dva neraskidivo povezana pojma (prvi se odnosi na muqaddimu /prolegomenu ove risāle, a drugi na njezino težište, glavnu temu). Prozorčeva ingenioznost sastoji se u njihovoj eksplikaciji (uglavnom po Birgiviji, ali i dalje od njega), pa on za et-taqvākaže da je to krajnje čuvanje od svega što šteti na Onom svijetu i izbjegavanje toga, „čuvanje od svega što će ugroziti naš odnos prema Bogu –Uzvišeno je Njegovo Biće! – i čuvanje svega što će taj odnos unaprijediti, što će se ispriječiti između nas i Božije kazne.“ Zaključno, Prozorac kaže da je  et-taqvā„uzrok pobjede na ovom svitu i uspjeh na oba svita.“ Ova vrhunska vrlina postiže se slijeđenjem svih i u konačnici Pečata 124.000 vjerovjesnika, poslanika Muhammeda – neka su na sve njih blagoslovi i mir.

Drugu vrhunsku osobinu, el-'adāle –pravednost, mogu postići samo oni koji dosegnu takvaluk. Ovu vrlinu, el-'adāle, Prozorac definira kao „ispravan i ustrajan hod putem Istine“ (istiqāmetun 'alā tarīqi'l-Haqqi), hod koji se postiže „izbjegavanjem onoga što je po vjeri zabranjeno“, a njezino upotpunjenje je moguće samo ukoliko čovjek tu vrlinu uspostavi prema Bogu, samome sebi i drugima. Pravdu ekspliciraju najbolje muttekije: ispravni vjerski učenjaci, alimi, a vrše pravedni vladari – jer:“Najdostojniji da rukovode mojim Ummetom su oni koji se odlikuju takvalukom“ ; „Allah je nebo ukrasio sa troje:Suncem, Misecom i zvizdama, a i zemlju, isto tako, sa troje: alimima, kišom i pravednim vladarima“ (hadisi /izreke Pečata vjerovjesnika, s.a.v.s.). Pošto podanici države često više liče na svoje vladare nego na svoje očeve, i pošto „ljudi slijede vjeru svojih vladara“,  onda od ovadva društvena sloja, naime, od alima kao „nasljednika Božijih vjerovjesnika“  i vladara kao njihovih halifa /namjesnika, najviše zavisi kada i u kolikoj mjeri će jedno društvo postići el-hukūmu el-fādilu – ispravnu, dobru, pravednu vlast – za sve ljude.I tako dalje. Priča o takvoj vlasti je duga i široka.

Danas, u 21.st., u vrijeme el-hukūme el-fāside –korumpirane/pokvarene vlasti, mita, lobiranja, ekstremnog individualizma, pustoši Transcendencije, marginalizacije istinskih vjerskih učenjaka,(neo)vehabija (prisjetimo se da se vehabijski pokret javio upravo u vrijeme sultana Selima III., i da su prve vehabije zadale smrtonosni udarac Osmanskom carstvu!), lažne religioznosti, zloupotrebe vjere, lažnih i pokvarenih vjerskih učenjaka ( „iz čijih usta bije smrad gori od smrada ušćavljene kože“),  pošlica koje ugrožavaju postojanje ljudske vrste, migracija, općeg društvenog nereda... – sve u svemu, duhovnih i fizičkih bolešćina, o kojima svoje djelo piše Muhammed Prozorac boreći se da se one iskorijene u tadašnjem globalnom carstvu koje je već bilo nagriženo i opasno uzdrmano, i to poslije Karlovačkog (1699.g.) i Požarevačkog mira (1718.) te mira sklopljenog u Kučuk Kajnardžiju (1774.), otkada su krenula krvoprolića, kuge, progoni i migracije stanovnika Bosne, poslije Prvog, potom i Drugog svjetskog rata, tokom kojeg su Prozorčevi sugrađani hametice stradali (samo u jednom danu, od 6.do 9.listopada 1942.g. „srpski ustanici“ su poklali 947 ovdašnjih  katolika i muslimana, prethodni spalivši čuveni samostan na Šćitu), poslije migracije Prozorčevih sugrađana koja je uslijedila nakon podizanja Ramske hidrocentrale 1968.g., poslije zla i belaja u vremenu od 1992.do 1995. Koga najradije prešućuju i katolici i muslimani Prozorske nahije,  u vrijeme korona virusa, iznova, kreativno pročitani Prozorac – zahvaljujući Fikretu Pašanoviću - donosi lijek – kako ovom kraju, koji je stoljećima bio jedan od najnaseljenijih krajeva u regionu, tako i čitavoj Bosni i Hercegovini – ako bude bilo onih koji ga budu htjeli uzeti, a daj Bože!

P. S.

Ovaj pisac, muhtač Božije milosti, išao je u školu sa dvoje najvjerovatnijih rođaka Muhammeda Skehe Prozorca: sa rahmetli Feridom i njezinim amidžićem koga smo zvali Rođom, Skehom, sa Borove Ravni, i pita se, na kraju: Da li je učeni Muhammed Skeho otišao sa Borove Ravni u Hlivanjsku medresu pa zatim na put do Stambola i sultana Selima III., ili su Skehe iz Prozora doselile na Borovu Ravan?

Prije će biti ovo prvo- jer se bolji ljudi i ljepše muttekije od Skeha ne mogu srist na ovom svitu. Šećeragini Latići (Latif-zade) iz Pridvoraca, džemata između dva briga: Borove Ravni i Prozora, orodili su se sa učenim Skehama preko rahm. Agine Skehuše, čija se Rasmo udala za našeg rahm. Zuhdu iz Šećeraginih Lutvića. Od svih jezika, rahm. Ferida – cvijet bosanskih hanuma u Džennetu, inšallah -Rođo i ovaj Božiji rob učili su samo „srpskohrvatski“, a kasnije – ruski. Nikad čuli za Muhammeda Skehu, Varvari-pašu, Omer-ef. Humu i njihove knjige ispisane na jaziji. Šta nas je trlo, dobro je da smo živi. A biće bolje, ako Bog da.

Ins.ba

Na današnjoj sjednici Kriznog štaba Srednjobosanskog kantona potvrđena je informacija o dva nova slučaja zaraze u kantonu.

Naime, radi se o osobama iz Gornjeg Vakufa-Uskoplja i Viteza.

Slučaj iz Gornjeg Vakufa-Uskoplja vezan je prvi potvrđen slučaj u ovoj općini, odnosno radi se o supruzi prvozaraženog. Slučaj iz Viteza vezan je za klaster iz Tuzle.

Više informacija bit će poznato nakon sjednice.

Podsjetimo, da je direktor ZZJ SBK Sead Karakaš jučer situaciju u SBK ocijenio kao “nesigurnu”.

Tntportal.ba

Prema posljednjim rezultatima testiranja na COVID-19 u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu, pozitivna su četiri uzorka.

Testiran je 21 uzorak, a pozitivan je jedan iz Gornjeg Vakufa i tri iz Bihaća, potrvrdila je to za Faktor prof. dr. Sebija Izetbegović, generalna direktorica KCUS-a.

Ukupono je u BiH do sada bilo 413 pozitivnih na koronavirus. Taj broj uključuje sve do sada pozitivne slučajeve, one koji se vode kao oporavljeni, kao i preminule.

Faktor.ba

Muškarac iz Gornjeg Vakufa/Uskoplja, koji je preminuo u vozilu Hitne pomoći, bio je pozitivan na koronavirus, potvrdio je danas novinarima u Travniku direktor Zavoda za javno zdravstvo Srednjobosanskog kantona (SBK) Sead Karakaš.

Muškarac rođen 1954. godine primljen je u službu Hitne pomoći u Gornjem Vakufu/Uskoplju te je preminuo na putu prema Bolnici u Travniku.

"Imali smo osjećaj da bi ga trebalo testirati, to smo i uradili, te smo dobili pozitivan nalaz. On nije imao epidemiološki pozitivnu anketu, nije bio u samoizolaciji, niti je imao potvrđene kontakte s nekim ko je pozitivan na koronavirus. Na nama je da istražujemo koji je to nulti slučaj od kojeg se on zarazio i koji su eventualni kontakti", kazao je Karakaš novinarima.

Karakaš je naglasio da je iz Srednjobosanskog kantona jučer poslato 15 uzoraka na testiranje u Klinički centar Univerziteta u Sarajevu (KCUS) te da su dva bila pozitivna.

Drugi slučaj zaraze koronavirusom potvrđen je u Novom Travniku, a radi se o osobi koja je povezana s klasterom Tuzla.

Uz dva nova slučaja zaraze korona virusom u SBK, pozitivan test ranije je imao muškarac iz Novog Travnika, koji je 11. martta sudjelovao na proslavi u kompaniji "Igman" u Konjicu.

Ba.n1info.com

Nova dva registrovana slučaja zarazom koronavirusa bilježimo ovog jutra.

Registrovan je drugi slučaj u Novom Travniku, te prvi u Gornjem Vakufu.

Dosad je uz našoj zemlji ukupno 342 zaraženo novim koronavirusom.

Ove informacije za TNT portal potvrdio je Krizni štab SBK.

“Jučerašnja aktivnost je rezultirala time da smo poslali 15 testova na analizu u Sarajevo. Od tih 15 testova 2 su pozitivna. Jedan slučaj je iz Novog Travnika i on je povezan sa klasterom Tuzla, dakle klinika za srce, dok je drugi slučaj iz Gornjeg Vakufa gdje epidemiološki nismo imali ulazne informacije da se radi o sumnji na Koronu ali smo ipak testirali i dobili pozitivan test,” kazao je za Kanal 6 direktor Zavoda za Javno zdravstvo SBK Sead Karakaš.

tntportal.ba

Građane Gornjeg Vakufa-Uskoplja danas je potresla tragedija, nakon što se gradom pročula vijest da je jedan njihov sugrađanin nastradao nakon što je aktivirao eksplozivnu napravu.

Prema informacijama do kojih je došao portal Radiosarajevo.ba tragedija se dogodila u porodičnoj kući u kojoj su bila dva muškarca.

Iz za sada nepoznatih razloga, jedan od njih je aktivirao bombu.

Na putu do bolnice u Sarajevu, jedan od njih je podlegao, dok je drugi povrijeđen.

Radiosarajevo.ba

Screenshot 20200312 125307 1

Please publish modules in offcanvas position.