Drugi pišu

Drugi pišu

E-pošta: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.

Divna pjesma divan glas. Benjamin Redžić oduševio pjesmom pokojnog Louisa.

Denis Bagavac iz Mostara učestvovao je u duelu u drugom krugu “Zvezda Granda” sa Benjaminom Redžićem iz Gornjeg Vakufa. Prvi kandidat predstavio se pjesmom “Dodir neba” Nedeljka Bajića Baje dok je drugi izabrao numeru “Perje” Milana Stankovića. Rezultat je bio izjednačen, odnosno dobili su po tri glasa.

U drugom dijelu Denis je izvođenjem numere “Kilo gore, kilo dole” Mileta Kitića podigao sve u studiju na noge i razigrao Jelenu Karleušu, dok je Benjamin otpjevao “Slike u oku” od Luisa.

estrada portal

Hanefija Prijić je osuđen na doživotni zatvor u Italiji. Bivšem komandantu Trećeg bataljona 317. brigade Armije RBiH je izrečena kazna za ono što mu je u Bosni i Hercegovini već suđeno, i presuđeno.

"Zašto je to sudija uradio tako, zaista ne znam. Sudije su u gradu odakle potiču svi ovi poginuli. To je slučaj o kojem se pričalo i vjerovatno je sudija pod dojmom svega toga htio da ugodi građanima sa tom kaznom. Slijedi žalba i vjerujemo da će se stvari promijeniti. Evropski sud bi trebao da kaže ima li duple aršine, jedne za one koji su članice Eu i druge za one koji to nisu. Da znamo, ako smo građani drugog reda, da i mi u budućim suđenjima kažemo kako nas je briga šta kaže evropski sud. Ide svakako žalba, jer ovo je sud u provinciji i prevelika ja kazna za pojedinca. Siguran sam da će sud u Italiji da to sagleda objektivno, i neće biti pod utjecajem tog lokalnog nivoa. Kazna je zaista neočekivana", kaže za Source Hanefijin advokat Almin Dautbegović.

Prijiću je u BiH suđeno kao bivšem ratnom komandantu zbog ubistva italijanskih državljana 29. maja 1993. godine na planini Radovan kod Gornjeg Vakufa,  čiji su vojnici pljačkali humanitarne donacije, te prilikom te pljačke ubili italijanske humanitarce Fabija Morena, Serđa Lanu i novinara Guida Puletija. Strijeljanje su preživjeli Kristijan Penokio i Agostino Zanoti.

"Nismo mogli ni pretpostaviti da je nešto ovako moguće. Međutim kada je lišen slobode u Njemačkoj na osnovu potjernice, tada je Njemački sud kazao da pravo nije univerzalno, već se ono može izvesti iz sporazuma o EU, međutim kako BiH nije dio te Evropske unije, onda EU ima obavezu da poštuje odluke bh. suda, tako da je to Njemačka vidjela i izručila Hanefiju Italiji. Tamo mu se sudilo po italijanskim zakonima  za iste radnje za koje je ovdje osuđen. Mi smo kasnije izabrali varijantu skraćenog suđenja, u kojem će sud donijeti presudu samo na osnovu stanja koje ima, jer nismo bili u mogućnosti dovesti svjedoke iz BiH. Sa ove vremenske distance, koliko je vremena prošlo, i udaljenosti Brescije, nije bilo moguće izvesti takvo jedno suđenje koje bi moglo da zaista kaže kako se događaj istinski desio. Međutim, izbor ovog skraćenog suđenja, prema italijanskim zakonima, sud je ograničio na jednu trećinu kazne, tako da je očekivana kazna bila 20 godina. U to bi se uračunalo vrijeme koje je on proveo u zatvoru, i po daljem računanju vremena on bi trebao da iziđe u sljedećih pola godine. Sa ovom kaznom se spekulisalo pred izricanje presudem i svi su očekivali da tako i bude, ali ovaj način izricanja kazne doživotnog zatvora, po italijanskim zakonima je nezakonit", navodi Dautbegović.

Prijić je već u BiH osuđen na 15 godina zbog komandne odgovornosti u ovom slučaju, međutim, Italija nikada nije povukla potjernicu. Nakon provedenih 13 godina i četiri mjeseca u KPZ Zenica, pušten je na slobodu 6. juna 2013. godine na osnovu rješenja Komisije za privremeni otpust.

"Svi su se iznenadili ovom presudom, čak i jedan dio porodica. Javno mnijenje se izmjenilo. Postigli smo neku ravnotežu. Porodice čak kažu 'Mi ne tražimo nikakvu nadoknadu, on nama nije interesantan, zašto ponovno suđenje'. Oni žele da se slučaj rasvjetli u nekim drugim pravcima. Da odgovaraju i drugi. Porodica poginulog ja bila na suđenju s nama. Oni žele da ga posjete u zatvoru, ne žele da se bave pričama. Ova porodica je prvi put čula jednu drugu stranu  priče. Dakle ne radi se o hladnom, svirepom ubistvu, jer tek sada su stekli dojam pravog ratnoga stanja u BiH. Ti humanitarci koju su bili nisu imali dozvolu da prođu kroz ratnu zonu.  Imali su lažne oznake. Porodice su tek sada dobile neke nove informacije. Uglavnom, mi ćemo podnijeti žalbu, pa ćemo vidjeti šta dalje", kaže Dautegović.

Prijić je uhapšen na aerodromu u Dortmundu 2015. prilikom pasoške kontrole, jer je Italija za njim raspisala međunarodnu potjernicu, te  je nakon toga izručen ovoj državi, a postupak se vodio  pred sudom u Bresciji.

Source.ba

Bivši komandant Trećeg bataljona 317. brigade Armije RBiH Hanefija Prijić osuđen je na doživotni zatvor u Italiji, potvrdio je za N1 Prijićev advokat Almin Dautbegović.

Nakon što je godinu dana proveo u pritvoru u Italiji, sud u Bresciji danas je Prijića osudio doživotnu kaznu zatvora.

"Bila je danas objava prvostepene presude. Podnijet ćemo žalbu", kazao je Dautbegović. Sve vrijeme Prijić je negirao da je on naredio ubistva trojice Italijana u maju 1993. godine.

Bivši komandant Trećeg bataljona 317. brigade Armije RBiH Hanefija Prijić izručen je Italiji nakon što je 28. oktobra 2015. godine uhapšen na aerodromu u Dortmundu po potjernici Italije. Prijić je Italiji izručen nakon što je u pritvorskoj jedinici u Dortmundu proveo skoro 120 dana.

O njegovom slučaju odlučivao je i Sud za ljudska prava u Stazburu, ali žalbe advokata Almina Dautbegovića i bh. konzula u Njemačkoj Dževada Šaldića nisu urodile plodom.

Suđeno mu je zbog ubistva italijanskih državljana 29. maja 1993. godine na planini Radovan kod Gornjeg Vakufa kada su ubijeni Fabio Moreno, Sergio Lana i Guido Puletti, zločina zbog kojeg je već osuđivan u našoj zemlji.

Naime, za ovaj zločin Prijić je po komandnoj odgovornosti osuđen na Kantonalnom sudu u Travniku na 15 godina zatvora.

Nakon provedenih 13 godina i četiri mjeseca u KPZ Zenica, Prijić je pušten na slobodu 6. juna 2013. godine na osnovu rješenja Komisije za privremeni otpust.

Međutim, Italija nikada nije povukla potjernicu za Prijićem koji je krajem oktobra 2015. godine prošle godine uhapšen u Dortmundu na aerodromu prilikom posjete članovima svoje porodice.

N1 BIH

Javna ustanova „Dom zdravlja“ Gornji Vakuf-Uskoplje kontinuirano bilježi dobre rezultate u svom radu koji se ogledaju, između ostalog, u činjenici da se iz godine u godinu povećava broj usluga koje građani ove općine mogu dobiti u svom gradu.

Najnoviji primjer je otvaranje kabineta za ergometriju za pacijente s kardiovaskularnim problemima.

Po riječima direktora ove zdravstvene ustanove dr. Ejuba Zukića gornjovakufski „Dom zdravlja“ je prvi na području SBK-a, koji posjeduje jedan ovakav kabinet i opremu.

-Radi se o posebnom dijagnostičkom tretmanu za pacijente s bolestima kojih je, nažalost, u ovoj našoj dolini jako puno. Kabinet za ergometriju ima samo još travnička bolnica, pa su naši pacijenti morali ići u taj grad - naglasio je.

Ističe da je u nabavku opreme utrošeno oko 50.000 KM, te da kabinet sadrži sve što je potrebno pacijentima kojima je namijenjen.

-Uz traku za ergometriju, kabinet sadrži holter EKG-a i holter krvnog tlaka. Doktorica Novaković, koja je radila u Kliničkom centru u Mostaru, predvodi stručno osoblje kabineta - kaže dr. Zukić.

Dodaje da otvaranje kabineta za ergometriju nije jedina novina u radu „Doma zdravlja“ u Gornjem Vakufu-Uskoplju, kojom se segment zdravstvene zaštite na lokalnom nivou nastoji podići na viši nivo.

Naime, nedavno su okončane aktivnosti na uređenju unutrašnjih prostorija u zgradi „Doma zdravlja“, a sa radom je počela i specijalistička ordinacija za uho, grlo i nos.

Također, sve više se razmišlja o dovođenju u grad stručnjaka koji bi pacijentima pružili neophodnu medicinsku pomoć kakvu bi, inače, dobili u većim kliničkim centrima.

-Mi pružamo sve usluge primarne zdravstvene zaštite. Od sekundarne, imamo jako dobru laboratorijsku dijagnostiku, vršimo sve pretrage pluća, kao i neke druge koje ne radi niko u Kantonu - istaknuo je.

Dodaje da Javna ustanova „Dom zdravlja“ Gornji Vakuf-Uskoplje trenutno broji 78 radnika, te da je od tog broja četrnaest doktora različitih specijalnosti.

-Ako obezbijedimo potrebna sredstva, spremni smo krenuti u otvaranje savjetovališta za dijabetičare, s obzirom na sve veći broj pacijenata koji boluju od šećerne bolesti - poručio je dr. Zukić.

TV Bugojno

Samohrana majka Mirsada Spahić živi u Zastinju kod Gornjeg Vakufa sa dvoje djece, sin i kćerka. Muž je preselio prije par mjeseci. Oni nemaju ništa svoje, nemaju nikakvih primanja i žive u tuđoj staroj kuci od rođaka bez kupatila i sa vanjskim WC-om.

Radi se o jednoj čestitoj vrijednoj familiji, žive od sakupljanja gljiva i berbe borovnica, malina, kupina. Što ljeti zarade zimi troše samo u hranu. Sin Hasib je bio prekinuo školovanje nakon što je završio osmi razred. Aktivista i koordinator na terenu Ramiz ef.Memić nakon što je dijaspora-sadake sa svojim donatorima obezbjedila finansijska sredstva prije par dana upisao je Hasiba u školu, Elhamdulillah.

Također, obezbjedili smo hranu i kupili curici Semini haljine koja se pokrila, Elhamdulillah. Trebaće joj još haljina kupiti, ne može uvijek isto nositi. Ona je šesti razred.

Inače, djeca su primjer u svemu dobrom. Nakon svega ovoga sto smo uradili emocije majke su neopisive, suze radosnice. Pošto se radi o jednoj ugroženoj porodici kojoj je teško ruku ispružiti i koja je naučila da živi pošteno od svoga rada, a nemaju ništa svoje, mi smo odlučili pokrenuti akciju Insaallah za izgradnju manje kuće.

Zemljište smo našli, nije skupo posto je to selo ispod planine Vranice košta 1000 KM. U toku su pripreme na prevodu zemljišta. Glavni koordinator akcije je Ramiz ef.Memić i sve će raditi InsaAllah transparentno. Sve aktivnosti će oglasavati na FB-grupi Izgradnja kuće za jetimsku porodicu Mirsade Spahić. Sadakom liječite bolesne i povečajte vas Ahiretski konto. Neka vas Allah poživi na hajru i vaše porodice amin. Bismillah i Bujrum pomozite i vi uplate na ; H U ”Dijaspora-Sadake”

Bank: Sparkassen AG Österreich ..IBAN: AT18 2081 5000 0695 2675

(SWIFT)=BIC: STSPAT2G ili PayPal na mejl: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.

Objavljeno na: dijaspora-sadake.com

Juniori mostarskog Zrinjskog prvi dio sezone u Premijer juniorskog ligi naše zemlje završili su na diobi petog mjesta sa Radnikom iz Bijeljine. 

Mladi Plemići ipak vjeruju da će se u drugom dijelu sezone priključiti  samom vrhu tabele, a dosta se očekuje i od mladog Tomislava Batinića koji je u Mostar stigao iz Sloge Gornji Vakuf-Uskoplje. Batinić je u Slogi debitovao sa 16 godina za seniorsku momčad što dovoljno govori o kakvom se potencijalu radi.

Vjeruje da je prelaskom u Zrinjski napravio sjajan potez za svoje daljnje napredovanje. "Tim potezom sam jako zadovoljan jer sam uvijek vjerovao u naporan rad, trud i zalaganje. Što se tiče igara u prvom dijelu sezone, zadovoljan sam, ali vjerujem da možemo i bolje. Završili smo na petom mjestu, ali ništa još nije gotovo. Trudit ćemo se, raditi i davati sve od sebe da postignemo što bolje rezultate", priča Batinić za SportSport.ba.

Zrinjski je oduvijek bio sredina koja mladim igračima pruža mnogo u njihovom daljnjem napredovanju.  "Uslovima i treninzima sam jako zadovoljan, radi se dosta dobro i još bih istakao da me oduševilo to što se treneri trude da poprave svaki nedostatak koji igrač ima", jasan je mladi nogometaš. 

Zadovoljan je onim što je do sada pokazao, ali vjeruje da će to biti i mnogo bolje. Otkriva svog idola, te ambicije za budućnost.

"Na svoje dosadašnje igre gledam kao dobre jer se uvijek trudim da dajem sve od sebe i da se pokažem u što boljem izdanju. Planovi za budućnost su da jednog dqna zaigram za prvi tim Zrinjskog, a poslije da se okušam u nekim jačim ligama. Još jedan od ciljeva i želja je da nastupim za mlade uzraste reprezentacije Bosne i Hercegovine, a moj idol od malena je Zlatan Ibrahimović. On je dokazao da se upornošću i odricanjem može postići puno toga. Omiljeni klub mi je Zrinjski, a pored njega i Borussia Dortmund", dodao je na kraju razgovora za SportSport.ba junior HŠK Zrinjski Mostar Tomislav Batinić.

Sportsport.ba

Ovih dana navršava se punih deset godina otkako je Emin Ljutić iz Gornjeg Vakufa/Uskoplja udomio dva medvjedića kojima je majka poginula nagazivši na minu u Sebešiću.

Emin je Laku i Gvidu othranio, a postali su i svojevrsna atrakcija ne samo u srednjoj Bosni.

Kuću ustupio medvjedima

Gvido je sada visok dva i po metra i težak preko 400 kilograma dok je Laka nešto manji i lakši.

"Laka je bio bolestan kada sam ga kupio. Odveo sam ga pedijatru da ga pregleda. Kupio sam mu pempas pelene i spavao je samnom u krevetu punih osam mjeseci. Naravno ozdravio je i sada je u odličnoj formi. Za ovih deset godina potrošio sam na njih oko 150 hiljada maraka jer oni moraju imati kvalitetnu hranu taman ja gladovao. Jedu kukuruz, pšenicu, jabuke, kruške, ribu..Vrlo kvalitetnu hranu. Koliko ih volim da sam ja do prošle zime spavao u kontejneru, a njima sam dao kompletnu kuću", rekao je u razgovoru za Anadolu Agency (AA) Emin.

Međutim, navodi, ove zime bile su niske temperature pa je napustio kontejner i preselio u vikendicu odakle, kaže, ima i bolji pogled na svoj azil.

"Tri godine sam vodio pravnu bitku sa državom da mi ih ne eutanaziraju. Pobijedio sam", govori Emin.

Ima Emin u svome azilu i napuštenih pasa, mačaka, jednoga sokola. Kuja Dila stigla je ranjena u njegov azil nakon što je nagazila na zamku za divljač.

"Stigla je kod mene, a noga joj visila samo na kožici. Odrezao sam kožicu, otišao kod veterinara kupio kreme i mazao. Sada je dobro. Što sam drugo mogao? Veoma me voli Dila. Ovdje je i još jedna mala kuja koju je netko stavio u kartonsku kutiju i pustio niz rijeku Bistricu. Ona je cvilila, a ja sam u po zime ušao u vodu do pojasa da je spasim. Evo je živa i zdrava. Nitko se ne može približiti mojoj vikendici, a da mi ona ne javi", kaže Emin.

Za deset godina potrošio 150.000 KM na ljubimce

Sokola je, navodi, donijela Admira iz Udruge za zaštitu životinja iz Bugojna prije četiri godine.

"Neko ga je ranio. Krilo mu je bilo polomljeno, a ostao je i bez kandži. Dakle, ne može loviti. Preuzeo sam ga i hranim ga. Svaki dan on pojede najmanje po jedan batak od kokoške. Kada sam pravio računicu o uloženom novcu za ovih deset godina ispalo je da sam potrošio na medvjede i pse oko 150 hiljada maraka. Mogao sam uhraniti deset najboljih bikova. Hranit ću ih dok mogu", naveo je Emin.

Dao je i prijedlog za gradove i tržne centre u BiH. Kaže, neka naprave azil ili zoološki vrt pa neka ih smjeste da budu atrakcija.

"Mnoga djeca, a i odrasli nisu nikada vidjeli medvjeda. Eto prilike da vide. S obzirom da veliki trgovački centri imaju i svoje kuhinje hrane ostane i za baciti. To bi medvjedima dobro došlo. Jer oni više ne mogu u šumu, u prirodu. Naučeni su da se neko brine o njima", kaže za Anadolu Agency (AA) Emin Ljutić iz Gornjeg Vakufa/Uskoplja.

Anadolija/N1

U utorak, 31. januara 2016. godine državni sekretari Zvonko Milas, rukovodilac Centralnog državnog ureda za Hrvate izvan RH i Nikola Mažar, rukovodilac Centralnog državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje i Ivan Del Vechio, Ambasador RH u BiH posjetili su općinu Gornji Vakuf-Uskoplje. U posjeti su učestvovali i Žana Ćorić, savjetnica s posebnim položajem za pitanje Hrvata u BiH u Centralnom državnom uredu za Hrvate izvan RH i Pero Bilušić, Prvi sekretar Ambasade RH u BiH.

Uvažene goste dočekali su Goran Batinić, predsjednik OV Gornji Vakuf-Uskoplje, Marinko Krajina, zamjenik direktora Službe za zapošljavanje u SBK i vijećnik u OV Gornji Vakuf-Uskoplje, Josip Herceg, predsjednik kluba vijećnika Hrvatske liste u OV Gornji Vakuf-Uskoplje i Ilija Matišić, direktor Osnovne škole "Uskoplje".

Domaćini su upoznali goste s aktuelnom političkom i ekonomskom situacijom na području općine Gornji Vakuf-Uskoplje, problemima i izazovima s kojima se Hrvati u ovoj Općini susreću, te istaknuli da ova posjeta predstavlja snažnu poruku i podršku Hrvatima koji žive u Gornjem Vakufu-Uskoplju, koji se u ovoj multietničkoj općini bore se za svoj opstanak i ravnopravnost.

Domaćini su, između ostaloga, tražili pomoć i podršku Vlade RH za nekoliko projekata od kojih je najvažniji obnova i modernizacija Osnovne škole "Uskoplje" u kojoj se nastavni plan i program odvija na hrvatskom jeziku. Također, naglašen je veliki potencijal za razvoj općine u području turizma. Ovom prilikom domaćini su se zahvalili državnim sekretarima na dosadašnjoj pomoći i projektima koji su do sada implementirani preko Centralnog državnog ureda za Hrvate izvan RH i Centralnog državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje.

Državni sekretari su pohvalili napore koje hrvatski politički predstavnici ulažu u borbi za opstojnost i jednakopravnost Hrvata u Gornji Vakuf-Uskoplje. Naglasili su da je unapređenje položaja hrvatskog naroda u BiH među prioritetima hrvatske Vlade te da će Centralni državni ured za Hrvate izvan RH i Centralni državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje u svim svojim budućim aktivnostima posebnu pažnju posvetiti upravo programima i projektima koji za cilj imaju osiguravanje održivog ostanka i opstanka Hrvata u BiH.

Nakon sastanka s domaćinima u zgradi općine Gornji Vakuf-Uskoplje gosti su posjetili župni ured Župe Uznesenja BDM u Gornjem Vakufu-Uskoplju i Osnovnu školu "Uskoplje".

Doktor veterine Marinko Barnjak do prije četiri godine držao je prvu farmu magaraca u središnjoj Bosni. Kada je dostigao maksimum u proizvodnji sve je prodao i odlučio kupiti najplodnije ovce na svijetu. Romanovska ovca je porijeklom iz Rusije i sve češće se može vidjeti u BiH.

“Bio sam kod svog prijatelja u Bijeljini i vidio romanovsku ovcu. Zainteresirao sam se za ovu pasminu i odlučio nabaviti devet ‘sjajnih’ ovaca prije četiri godine. Danas na farmi imamo 120 grla. Njihova najveća prednost u odnosu na našu pramenku je što se janje dva puta godišnje, a ovca na svijet donosi troje pa i četvero janjadi. To su dakle najplodnije ovce na svijetu. S našom pramenkom to nije slučaj”, govori Marinko za Anadolu Agency (AA).

On je rekao da nije problem naći kupce za janjce, jer tržište vapi za kvalitetnom janjetinom. Marinko kaže da bi prodao janjad i da ih ima tri puta više.

“Ovo je prva farma u Gornjovrbaskoj dolini. Naši su ljudu skeptični spram ove pasmine. Oni vjeruju samo u pramenku tako da je teško ljudima dokazati da je ova ovca najplodnija na svijetu i da mogu imati više koristi od nje nego od pramenke. Imamo i jezersko-sočavskog ovna čije je podrijetlo iz Slovenije, a standardizirala ga je Hrvatska. Počeli smo križati romanovsku ovcu s ovim ovnom jer ukrižana pasmina daje dvoje janjadi, ali janjadi imaju bolji prirast nego od romanovske ovce. Vidite, ruske ovce i slovenski ovnovi daju bosansku janjad najbolje kvalitete”, smije se Marinko

Na pitanje kako hrani toliko ovaca, Marinko je rekao da iz Bistrice, gdje živi, stanovništvo svaki dan odlazi u Hrvatsku i dalje u inozemstvo. Oni ga mole da im pokosi njive i livade, tako da hrane ima u izobilju.

“Nikako ne mogu da dokučim zašto ljudi napuštaju svoja ognjišta i idu u bijeli svijet ‘trbuhom za kruhom’, jer i ovdje ima kruha ko hoće radit”, s tugom govori Marinko.

Marinko je veterinar i često ima neobične intervencije na terenu.

“Meni se automobil zapalio, a žena zove i kaže: ‘Doktore krava mi vodi’, a ja kažem: ‘Ženo, Golf mi gori’. Ona kaže: ‘Hajde, kad ugasiš auto dođi osjemenit kravu’. Imao sam slučajeva da se kod ovaca ojanji mlado s jednom glavom i dva tijela, da krava pojede nož, da pojede špagu od 20 metara. Jednom prilikom smo pronašli i novčanik u utrobi krave. Istina, bilo je nešto sitno maraka jedne starice koja vjerojatno nije dobila penziju. Bile su samo dvije tri marke u novčaniku. Uredno smo izvadili novčanik i baki vratili marke”, dodaje na kraju razgovora Marinko Barnjak iz Gornjeg Vakufa-Uskoplja.

AA/Fokus.ba

Sead Čaušević načelnik je općine Gornji Vakuf - Uskoplje od 2008 godine. Žitelji ove Općine već treći mandat daju povjerenje načelniku Čauševiću. Protekla dva mandata obilježena su izgradnjom nove zgrade Općine, industrijske zone, regulacijom korita rijeke Vrbas te početkom izgradnje sportske dvorane. Bili su to dovoljni razlozi da posjetimo ovu općinu te razgovaramo sa načelnikom Seadom Čauševićem.

-Povjerenje građana dobili ste tri mandata zaredom. Šta je obilježilo Vaše mandate kao načelnika Općine Gornji Vakuf?

Sead Čaušević: Protekla dva mandata obilježena su značajnim projektima, prije svega izgradnjom nove zgrade Općine, industrijske zone, a obzirom na loše iskustvo sa velikim poplava koje su nas zadesile već na početku prvog mandata, radili smo na regulaciji korita rijeke Vrbas, što smo i uspjeli,  te početkom izgradnje sportske dvorane. Započeli smo širenje javne rasvjete, pa tako danas imamo preko 2.000 rasvjetnih mjesta na području Općine, te je tako osvijetljeno preko 80% prostora Općine, odnosno naseljenih mjesta. Asfaltirano je i oko četrdesetpet kilometara puta, a treba se izraditi i projektna dokumentacija za uređenje samog grada, s rekonstrukcijom ulica. Dosta smo radili na vodosnabdijevanju naseljenih mjesta, 17 naselja je imalo problem sa pitkom vodom.

- U prethodnim mandatima imali ste podršku Općinskog vijeća? Kakvo je stanje sa sazivom ovog Općinskog vijeća?

Sead Čaušević: Za sve ove projekte imao sam podršku Općinskog vijeća. Tokom svih ovih godina naglasak je bio na međusobnom uvažavanju i poštovanju, a sjednice Općinskog vijeća bile su usmjerene na postizanje kompromisa koji su urodili plodom, što pokazuju i izvršeni projekti. Mogu slobodno reći da sam prezadovoljan kada govorimo o političkoj stabilnosti na području Gornjeg Vakufa - Uskoplja.

- U kojoj je fazi izgradnja industrijske zone, koje pogodnosti ona nudi ulagačima i koliko su ulagači zainteresirani za pokretanje projekata?

Sead Čaušević:  Svi ulagači, logično, najprije gledaju prirodne i materijalne odnosno ljudske resurse, kojima jedna Općina raspolaže, te da li postoji potrebna radna snaga. Zadržali smo prijeratni trend, pa tako pretežno imamo metalnu, drvnu i sve više tekstilnu industriju. Uz ugostiteljske, trgovačke i obrtničke radnje koji čine okosnicu razvoja ove Općine, pretežno je najviše zaposlenih u privrednom, odnosno realnom sektoru. Uglavnom se radi o proizvodnji koja se izvozi u druge gradove BiH, ali najviše u druge zemlje.

Krajnji cilj industrijske zone jeste pokretanje novih projekata i privlačenje investitora i davanje pogodnosti za investiranje u Općinu. Te pogodnosti, prije svega, odnose se na vrlo povoljnu ponudu od 1 KM za kvadratni metar zemljišta, uz uvjet da na svakih hiljadu kvadratnih metara zaposle pet ili deset radnika (ovisno o djelatnosti) na period od deset godina. Osim toga, Općina ne naplaćuje naknade za opremanje zemljišta, komunalije, rentu, urbanističke niti građevinske takse. Projekt se pokazuje uspješnim.

-U toku je i izgradnja sportske dvorane. Ranije je najavljeno da će biti otvorena krajem 2016 godine?

Sead Čaušević: Mi smo projekt izgradnje sportske dvorane počeli u prethodnom mandatu, a izvrsna je činjenica to da se općina pred kraj mog prošlog mandata bratimila s Općinom Sancaktepe iz Republike Turske. Zvaničnici iz Općine izrazili su želju da finansiraju najveći dio projekta izgradnje sportske dvorane u našoj Općini. Pregovori o izgradnji trajali su oko tri godine, što je, naposljetku, dovelo i do potpisivanja sporazuma između TIKA-e i građevinske firme “Meister” iz Živinica u vrijednosti oko 1.200.000 KM.

Istina, očekivali smo da će radovi biti završenim krajem 2016. godine, ali zbog loših vremenskih uslova i trenutnih niskih temperatura, nismo uspjeli. Ostalo je još da se urade teren i tribine, a potom, meni kao načelniku preostaje da završimo vanjsko uređenje dvorane. Očekujemo da će dvorana biti završena i otvorena za korištenje svih građana u mjesecu maju ove godine.

- Kakav je Vaš stav po pitanju izgradnje Regionalne deponije na području općine Gornji Vakuf - Uskoplje?

Sead Čauđević: Puno se pričali o izgradnji Regionalne deponije, i često su me pitali, načelniče zašto insistirate na tome?. Zajedno sa načelnicima općina Bugojno, Donji Vakuf i Jajce pokrenuli smo inicijativu za izgradnju Regionalne deponije, svjesni problema regulisanja i odvoza komunalnog otpada. U F BiH ovaj problem jedino je moguće riješiti prema strategiji Federalnog ministarstva okoliša i turizma za zbrinjavanje otpada. Ovom strategijom je predviđeno ukidanje lokalnih deponija do 2018. godine, a za to vrijeme planirana je izgradnja deset Regionalnih deponija na području Federacije. Mi smo jedna od tih deset predviđenih deponija, koja bi riješila problem odlaganja otpada četiri pomenute općine. Iako smo poptisali inicijativu, kasnije je načelnik Općine Bugojnu odustao i odlučio izaći iz ovo projekta. Mi smo kao Općina sve pripremili i obezbijedili, sada je sve na Federalnom ministarstvu turizma i okoliša.

- Poznat je trend odlaska mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine. Kakvo je stanje sa mladima općine Gornji Vakuf Uskoplje, i uopće kakvo je stanje sa nezaposlenošću?

Dobro je poznato da smo mi oduvijek imali trend odlaska ljudi iz Gornjeg Vakufa - Uskoplja. Kako god smo bili među pet najsrušenijih Općina, bili smo i peta Općina u bivšoj R BiH koja je imala 2.000 radnika na privremenom radu u inostranstvu. Taj trend se nastavio i poslije rata, a pogotovo je izražen u posljednje tri do četiri godine. Kada pogledamo obrazovnu strukturu i šta mladi obrazovani ljudi mogu ponuditi na tržištu, moramo se zapitati daju li školstvo i obrazovna struktura ono što je potrebno razvoju ove Općine. Nama ostaje da stvaramo što povoljniji ambijent za razvoj i zapošljavanje, a mislim da je na višim nivoima vlasti da se pozabave ovim problemom.

Prema zadnjim podacima Zavoda za zapošljavanje, Gornji Vakuf - Uskoplje ima blizu 3.200 zaposlenih i 2.970 nezaposlenih osoba. Možemo biti sretni što je u ovoj Općini prisutan trend zapošljavanja, jer je samo u prošloj godini zaposleno blizu 300 građana.

Za sami kraj našeg razgovora, načelnik Općine Gornji Vakuf - Uskoplje otkrio nam je koji su prioriteti u radu za 2017. godinu?

Puno posla je urađeno u prethodnom mandatu, a naši planovi za ovaj je, najprije, projekt rekonstrukcija gradskih ulica sa svim sekundarnim ulicama koje se priključuju na glavnu ulicu. Projekt je vrijedan oko sedam miliona konvertibilnih maraka. Općinsko vijeće prošle godine donijelo je odluku o zaduženju Općine u visini od dva miliona eura i trenutno smo u fazi prikupljanja dokumentacije za početak projekta. To je jedan od najznačajnijih projekata na području Općine, a rezultirat će izmjenom izgleda grada.

Pored rekonstrukcije gradskih ulica, i dalje ćemo nastaviti sa rješavanjem putne infrastrukture, planiramo asfaltirati 15 do 20 kilometara makadamskog puta, potom rješiti javnu rasvjetu desetak naseljenih mjesta, i ukoliko bude određenih problema sa vodosnabdijevanjem, ostaje nam i to završiti.

Sead Čaušević rođen je 1972. godine u Voljicu, općina Gornji Vakuf. Osnovnu školu završio je u Gornjem Vakufu, a Srednju elektrotehničku školu u Bugojnu. Fakultet političkih nauka, Odsjek odbrana i sigurnost, završio je u Sarajevu. Bio je pripadnik Armije R BiH i dobitnik je najvećeg ratnog priznanja “Zlatni ljiljan”. Period od 1996. do 2002. godine proveo je na rukovodnim i štabnim dužnostima u Vojsci Federacije BiH kao profesionalni vojnik.

Od 2004. godine aktivan je u politici i dobija mandat vijećnika u Općinskom vijeću Gornji Vakuf – Uskoplje. Na lokalnim izborima 2008. godine izabran je za općinskog načelnika. Oženjen je i otac je dvoje djece.

Radio Donji Vakuf

Please publish modules in offcanvas position.